Materijalna sredstva u Crkvi izvorno su bila korištena za osnovne potrebe svećenstva i za dobrobit siromaha. Odnos Katoličke Crkve i finacijskih sredstava već je stoljećima komplicirano pitanje. Financijske zloupotrebe i skandali mučili su Crkvu u moderno vrijeme, u srednjovjekovnoj Europi te kroz cijelu povijest njezina postojanja. Sve to izaziva ključno pitanje: Zašto Crkva traži novac?
Novac u Isusovo vrijeme
Isus je u obavljanju službe sa svojih 12 apostola koristio materijalna sredstva kako bi podmirio svoje i njihove egzistencijalne potrebe. Katolička enciklopedija kaže nam: Kako su Krist i njegovi apostoli imali zajedničku vrećicu s novcem za plaćanje svojih troškova. Ti podaci dolaze usputno kroz pripovijedanje o drugom događaju i pokazuju, kako evanđelist predviđa da je to čitatelju sasvim prihvatljiva stvar. To nam svjedoči i evanđelje po Ivanu: Budući da je Juda držao blagajnu, neki su mislili da mu je Isus htio reći: „Kupi što nam treba za Blagdan!” ili „Podaj nešto siromasima!” (Iv 13, 29)
Ovaj odlomak ističe dvije primarne svrhe novca kojim Crkva raspolaže:
- Za egzistencijalne potrebe svećenika („Kupi što nam treba za Blagdan!”)
- Za uzdržavanje siromaha („Podaj nešto siromasima!”)
Postupanje s novcem u apostolsko vrijeme
Nakon Uzašašća Isusova apostoli su s novcem postupali na isti način. Mnogi su prvi kršćani prodavali svoje kuće, imanja i predavali novac apostolima. Međutim, taj novac nije bio toliko određen za apostole koliko za zajednicu. Među njima, dakako nitko nije oskudijevao, jer bi svi koji bijahu posjednici zemljišta ili kuća to prodavali te utržak donosili i odlagali do nogu Apostolima. Tada bi se to djelilo svakomu kako bi komu trebalo. (Dj 4, 34 – 35)
U isto vrijeme sveti Pavao u poslanici Korinćanima podsjeća kršćane kako je i svećenicima potrebna hrana. Moj odgovor mojim tužiteljima ovo je: zar nemamo prava pojesti i popiti? (1 Kor 9, 3 – 4) Pavao također u poslanicama ponavlja kako bismo trebali biti velikodušni sa svojim darovima, podržavajući udovice i siročad, tada dvije najugroženije skupine ljudi.
Rimsko Carstvo i današnje vrijeme
Pitanje Crkve i njezinog raspolaganja novcem postalo je složenije s njezinim asimiliranjem u Rimskom Carstvu. To je dovelo do mnogih iskušenja za crkvene službenike, a protiv zloupotrebe materijalnih sredstava izjašnjavali su se sveci tijekom stoljeća. To je i jedan od razloga zašto je radikalno siromaštvo svetoga Franje Asiškoga, bilo takva revolucija u crkvenim redovima i postavilo snažan primjer koji vrijedi do danas. Način na koji Crkva može uravnotežiti materijalne potrebe za uzdržavanje klera i potrebe siromašnih ostat će vjerojatno pitanje koje se neće uskoro riješiti.
