Republika Peru (República del Perú) velika je država na obali Tihoga oceana u Južnoj Americi. Na sjeveru graniči s Ekvadorom i Kolumbijom, na istoku s Brazilom, Bolivijom na jugoistoku i na jugu s Čileom. Sastoji se od triju prirodnih regija: obalne nizine na zapadu, planinskoga pojasa u unutrašnjosti i nizine u porječju gornje Amazone na istoku. Prema procjeni iz 2015., u Peruu živi oko 31 milijun stanovnika, od toga oko 10 000 Hrvata i njihovih potomaka, prije svega u glavnomu gradu Limi.
Prije dolaska konkvistadora, u vrijeme Inka, u Peruu je živjelo 6 do 16 milijuna Indijanaca, čiji je broj drastično smanjen zbog istrebljenja, ratova, ropskoga rada i neotpornosti na europske bolesti. Nagli pad broja stanovnika Španjolci su nadoknađivali dovođenjem afričkih robova. Nakon stoljeća izmjenjivanja španjolskoga i latinoameričkoga osvajanja, za I. svjetskoga rata i nakon njega počeo je naglo prodirati američki kapital koji je sve više utjecao na politiku Perua. Politička nestabilnost nastavila se i tijekom cijeloga 20. stoljeća, a i danas se ne nazire politička stabilnost i mir.
Začeci kršćanstva
Crkva je u ovim krajevima započela djelovanje već s početkom kolonizacije. No veza između Crkve i kolonizatora u početku je stvarala nepovjerenje domorodaca. Prvi misionari bili su franjevci i dominikanci, potom augustinijanci i isusovci. Koliko god je potlačeni domorodački narod trpio, toliko je s njima trpjela i Crkva. Mnogi su misionari ubijeni naviještajući radosnu vijest. Domoroci su to prepoznali i nisu zaboravili blizinu Crkve u teškim vremenima. Neumorni rad misionara omogućio je Svetoj Stolici da polako na područjima gdje je to moguće osniva biskupije, prelature i vikarijate. Danas u Peruu postoji sedam crkvenih pokrajina na čelu s nadbiskupima i ukupno 19 njima sufraganskih biskupija. Uz to, u džungli Perua postoji i osam apostolskih vikarijata, izravno podložnih Svetoj Stolici. Na čelu jednoga (San Ramon) stoji hrvatski misionar i biskup mons. Gerardo Žerdin, OFM.
Razlike između bogatih i siromašnih su velike, pa je i Crkva svoju evangelizaciju uvijek morala pokretati kroz karitativni rad te se, nažalost, vjera često povezivala s dobročinstvima onih koji vjeru donose. Nadalje, postoje veliki problemi s trgovinom droge. Brojni siromašni Peruanci neizravno su primorani da se bave preprodajom jer nemaju priliku drukčije zaraditi novac. Unatoč svim teškoćama ovi dobri ljudi raduju se životu i uvijek su nasmijani.
Još jedan veliki problem za Crkvu u Peruu jest nedostatak svećenika. U metropolitanskom području Lime ukupno živi blizu 12 milijuna ljudi (od toga nešto više od 10 milijuna katolika), djeluje oko 800 svećenika, a u cijelom Peruu na 30-ak milijuna katolika djeluje 3000 svećenika (2000 misionara i 1000 domaćega klera). Stoga se u posljednje vrijeme intenzivno moli za nova duhovna zvanja.
Hrvati u Peruu
Hrvatski misionari se brinu o iseljenicima preko Vikarije za Perú i Južnu Ameriku. Istina je da ih vidimo uglavnom samo nedjeljom i da se naše djelovanje u velikoj većini našega vremena bazira na radu s Peruancima, no naši su zemljaci ostavili neizbrisiv trag u ovoj zemlji i bilo bi dobro to očuvati od zaborava.
Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. Oni su nakon španjolske vladavine stizali kao dubrovački, talijanski, austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata – primjerice, dubrovački svećenik i istraživač, mučenik Manuel Biedma, misionar i mučenik Manuel Bajo, misionar fra Honorio Matos i brojni drugi.
S uspostavom neovisnosti (1821.), u Peru su ponovno dolazili Europljani, … (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
