Toma Čelanski tako piše: U šestoj godini svog obraćenja, plamteći silnom željom za mučeništvom, htio je otploviti u Siriju da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kršćansku vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Ali duvali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nađe na obalama Slavonije. Kad je vidio da mu se tolika želja izjalovila, zamoli nakon kraćeg zadržavanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu (1 Č 55).
Ovu činjenicu potvrđuju i drugi Franjini srednjovjekovni životopisci. Bio je to mjesec listopad i studeni 1212. kad je sv. Franjo boravio u Hrvatskoj (Slavoniji). Da su sv. Franju primili i ugostili ponose se stanovnici mnogih mjesta na istočnoj obali Jadrana: Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka… Međutim, do danas je ostala nepoznanica iz koje je luke u Italiji Franjo isplovio i u koju je luku na istočnoj obali Jadrana uplovio. Slavonijom se nazivala cijela istočna obala Jadrana od Istre do albanskih gora. Neki noviji franjevački povjesničari tvrde da je sv. Franjo bio u Hrvatskoj i 1219. kad je putovao prema Palestini i 1220. kada se vraćao u domovinu.
Prvi vjerodostojni izvor koji govori o nastambi franjevaca u hrvatskim krajevima jest oporuka trogirskoga plemića Dese Lukina iz 1234. godine. Taj plemić sav svoj imetak ostavlja franjevcima. U oporuci piše: Ja Desa Lukin… pristankom svoje žene Stane… svojim duhovnim sinovima, dapače ocima, naime manjoj braći, za koje sam stan i prikladnu crkvu na čast slavne djevice Marije sa zidovima i kućama sagradio blizu grada Trogira, još za života blaženog Osnivatelja i prvog starješine Reda manje braće, koju je posvetio trogirski biskup Tregvan. U oporuci se ne navodi koje je godine trogirski plemić sagradio franjevcima kuću i crkvu, ali opće je uvjerenje dobrih poznavatelja povijesti Reda da je to bilo 1214.
Toma Čelanski donosi podatak da se i neka grofica u Slavoniji u teškim porođajnim bolovima obratila Svecu riječima: Sveti Franjo, cijelim svojim srcem ponizno se utječem tvojoj samilosti. Srcem zavjetujem ono što ne mogu izreći. Čim je to izrekla, prestadoše boli…, zdrava je porodila dijete. Svoj zavjet nije zaboravila, vjerna osta svojoj odluci. Dala je sagraditi veoma lijepu crkvu. A kada bijaše dovršena, posvetila ju je na čast ovome svecu i predala je braći (3 Č 95). Bilo je to, prema uglednom franjevačkom kroničaru Waddingu, 1228. godine.
U povijesnim vrelima spominju se franjevački samostani u Puli 1227., Zadru i Dubrovniku 1228., Splitu i Šibeniku 1229. Franjevci se navode kao svjedoci u ispravama, izmiritelji zavađenih, ugledni propovjednici i slično. Upućuje to na činjenicu da su već godinama boravili u tim mjestima i stekli ugled.
Osnutak provincije
Brojni samostani koji se spominju u Hrvatskoj (Slavoniji) u prvim desetljećima postojanja Reda manje braće govore o tome da je na tim prostorima morala postojati i zasebna provincija. Provincije kao teritorijalne upravne jedinice u Redu manje braće osnovane su prvi put na generalnom kapitulu 1217. (po nekima 1219.) godine. Tada je osnovano šest provincija u Italiji i šest izvan Italije. To su prve provincije koje se nazivaju provincije majke. Izvan Italije osnivane su po principu: za jedno kraljevstvo jedna provincija. Hrvatska je bila u personalnoj uniji s Ugarskom (Mađarskom), ali je imala svoj posebni teritorij, sabor, vojsku, novac, kralja krunjena hrvatskom krunom, a i crkveno je bila sasvim neovisna od Ugarske pa se mogla smatrati i posebnom kraljevinom.
Postavlja se pitanje je li za Hrvatsku osnovana posebna provincija ili je bila jedna za Ugarsku i Hrvatsku. Najpoznatiji hrvatski franciskanolozi na to pitanje daju različit odgovor. Jedni (uglavnom konventualci) zastupaju mišljenje da je dvanaesta majka provincija bila Ugarska provincija (Provincia Hungariae), zajednička za Hrvatsku i Ugarsku. Franjevci određeni na kapitulu 1217. za tu provinciju „prešli su preko moraˮ, kako stoji u povijesnim izvorima, i zadržali se na hrvatskom teritoriju. Svi pokušaji da krenu prema Ugarskoj ostali su neuspješni. Franjevci su kasnije u Ugarsku došli sa sjevera i… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
