Taj čar skitnje sva će njegova djeca naslijediti od oca. Uvijek će svijetom tumarati, kad treba i kad ne treba, s razlogom i bez njega, s odobrenjem i protiv volje starješina.
Ovim bi citatom iz knjige Vječni zaljubljenik bilo zgodno započeti osvrt na održani XII. Franjevački hod Frame Bosne Srebrene kroz Bosnu. Naime, Franjevački hod je hodočašće mladih koje se sastoji od pješačenja kroz župe Bosne Srebrene te upoznavanja i osluškivanja svetih franjevačkih mjesta u Italiji u kojima je sv. Franjo doživio posebnu Božju prisutnost. Konačni cilj je potpuni oprost na blagdan Gospe od Anđela u Porcijunkuli u Asizu.
Ovogodišnji Franjevački hod održan je kroz župe banjolučkog kraja, a započeo je u samostanu na Petrićevcu u petak, 25. srpnja, u popodnevnim satima. Program je započeo svetom misom koju je predslavio mons. Željko Majić, biskup banjolučki. U svojoj propovijedi biskup je izrazio veliku radost što je s nama i što je ovogodišnji hod započeo baš u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Prvoga dana hodočastili smo s Petrićevca preko župe Marija Zvijezda u Trapistima do župe Trn. Drugoga dana svoj hod nastavili smo iz župe Trn do župe Barlovci. Trećeg dana hodočastili smo iz župe Barlovci do župe Šimići, a četvrti dan iz župe Barlovci preko župe Motike stigli natrag na Petrićevac.
Svaki dan smo započinjali molitvom Časoslova nakon koje smo započinjali hod tijekom kojega smo molili krunicu, imali kateheze, vrijeme za sebe, za susret s Gospodinom u tišini, ali i vrijeme za druženje, pjesmu i franjevačku radost. Popodnevni program se sastojao od slavljenja sv. mise, druženja, odmora, vesele večeri ili klanjanja. Dan je također završavao molitvom Časoslova. Zadnji dan pješačenja kroz Bosnu i Hercegovinu uključivao je obilazak grada Banja Luka te ispovijed i pripremu za potpuni oprost koji će framaši primiti u Asizu.
Posebnost ovogodišnjeg Hoda bila je u tome što je održan u župama s jako malim brojem vjernika. Svojom prisutnošću framaši su napunili crkve, koje dugi niz godina nisu bile pune, osnažili male, ali hrabre grupe vjernika i time pokazali da nisu zaboravljeni i da Crkva, iako mala zajednica, živi te da se njezina snaga ne mjeri brojem.
Želimo zahvaliti župnicima, vjernicima i svim drugim dobrim ljudima koji su nas srdačno dočekali, primili i otvorili svoja srca tijekom ovog hodočašća te pokazali da Boga uistinu možemo doživjeti tamo gdje je najtiše.
Framaši svoje hodočašće nastavljaju dalje u Italiji. Neka im je sretan, blagoslovljen i plodonosan Hod i da po povratku, napojeni snagom na izvorima franjevaštva, budu mali glasnici velikoga Kralja u svojim mjesnim bratstvima!
(Samostan Petrićevac)
