Govoreći o liječenju u Svetom pismu, čini se da se može primijetiti određeni napredak na ovom polju. Naime, kao što je već bilo rečeno, u Starom zavjetu, liječnici nisu bili posebno na cijeni, to jest, ljudi su na bolest gledali kao na nešto što je Božja volja i što treba prihvatiti, bez posebnog nastojanja liječiti bolest (da liječnici nisu bili “na cijeni” može ukazati i činjenica da se u Starom zavjetu ne spominje ime ni jednog liječnika, dok se u Novom zavjetu spominje ime “ljubljenog liječnika” Luke – Kol 4,14). Ovaj “sumnjičav” stav prema liječnicima protegnuo se skoro do vremena 200-tih godina prije Krista. Tad se u mudrosnoj literaturi primjećuje određeni pomak, i pozitivnije gledanje na liječnike. U knjizi Sirahovoj se tako ističe: “Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva” (Sir 38,1-2). “Negativan” stav prema liječnicima, posebno u ranim biblijskim vremenima potječe zasigurno od činjenice da se Boga smatralo jedinim iscjeliteljem – liječnikom.
Zapovijed učenicima: liječite bolesne
U Novom zavjetu se vidi napredak i odmak od stava koji je prikazan posebno u knjizi Levitskog zakonika. Prema knjizi Levitskog zakonika (Lev 13-14) posebno su gubavi (a dijelom i slijepi i hromi) bili izdvajani iz zajednice i nije im se poklanjala posebna pozornost. Isus, a i njegovi učenici, one koji su potrebni ozdravljenja, prihvaća i osobno pomaže. To jest, onima koji su stavljeni na rub društvene zajednice, poklanja pozornost i brine se za njih. Isus je tako sam naložio svojim učenicima da bolesne liječe (usp. Mt 10,8).
Govoreći o bolesti, Novi zavjet na nekoliko mjesta ističe da su sotonske sile mogle biti uzročnik određenih bolesti. Tako Mt 15,22 donosi zgodu o ženi Kanaanki koja dolazi Isusu i traži pomoć za svoju kćer koja je opsjednuta. Nakon početnog odbijanja, a zbog ustrajnosti i vjere Kanaanke, Isus na koncu ozdravlja njezinu kći. I Lk 11,14 donosi zgodu o čovjeku koji je bio nijem, a uzrok ovoga je opet bio đavao. Tek nakon što je Isus izgnao đavla iz čovjeka, taj je progovorio.
Još je jedna stvar važna za naglasiti kad se govori o liječenju i ozdravljenju u Novom zavjetu. Jedan od uvjeta ozdravljenja vrlo često se spominje vjera. Bez nje, ni sam Isus nije mogao činiti čuda
Ozdravljenja koja je Isus činio, briga za čovjeka, blizina s njegovim patnjama i bolima pokazuju da Novi zavjet želi naglasiti da ozdravljenje može doći na ovome svijetu, i da ne treba neka utopijska budućnost gdje bi se riješili svi čovjekovi problemi. I Isusova direktna zapovijed učenicima “Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8) mogla je biti naznaka da je kršćanstvo bilo spremno besplatno liječiti bolesnike, za razliku od ostalog grčko-rimskog svijeta, gdje su se za odlazak liječniku izdvajala velika materijalna sredstva (usp. Lk 8,43: “A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti”). Uz to, Isusovi sljedbenici, a i Isus sam isticao je da treba pomagati i ozdravljati uvijek, i da ne treba gledati na ograničenja koja je propisivao Stari zavjet glede toga kojih dana se moglo i smjelo liječiti. Isusova praksa liječenja bolesnika i subotom, još jednom pokazuje da liječenje nije ograničeno na pojedine dane u tjednu (Mk 3,1-5: “Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: ‘Stani na sredinu!’ A njima će: ‘Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?’ No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: ‘Ispruži ruku!’ On ispruži – i ruka mu zdrava!”)
Ulje i vino na ranu
Što se tiče lijekova koji su se koristili u biblijsko vrijeme, o tome nema puno podataka. Za liječenje su se uglavnom koristili prirodni sastojci koji su bili dostupni ljudima. Vjerojatno su Egipćani bili ti koji su Izraelcima prvi pokazali korištenje lijekova. Lijekovi su se pravili od minerala, životinjskih sastojaka, biljaka, vina, voća i drugih vrsta plodova. Najpoznatiji lijek u SZ je bio “balzam” – riječ koja se šest puta koristi u SZ i svaki put ima iscjeliteljsko ozračje (Post 37,25; 43,11; Jr 8,22; 46,11; 51,8; Ez 27,17).
Novi zavjet govori da se “namirisano vino” (Mk 15,23) koristilo kao neka vrsta lijeka, to jest kao nešto što je ublažavalo bol otupljujući bol. Maslinovo ulje se također koristilo kao neka vrsta lijeka. Milosrdni Samarijanac je čovjeku pomogao tako što mu je rane povio “zalivši ih uljem i vinom” (Lk 10,34). Nastavak slične prakse nalazi se i u Jakovljevoj poslanici gdje se ističe da su kršćani bolesnike mazali uljem i molili za njih (Jak 5,14).
Još je jedna stvar važna za naglasiti kad se govori o liječenju i ozdravljenju u Novom zavjetu. Jedan od uvjeta ozdravljenja vrlo često se spominje vjera. Bez nje, ni sam Isus nije mogao činiti čuda (Mt 13,58: “I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere”), pa tako ni čuda ozdravljenja. Važnost vjere za ozdravljenje prikazuje Matej i u zgodi o rimskom satniku koji ističe da nije dostojan da Isus navrati u njegov dom, nego je dovoljna Isusova riječ i njegov sluga će biti izliječen. Pohvalivši njegovu vjeru, Isus mu na kraju kaže: “‘Idi, neka ti bude kako si vjerovao!’ I ozdravi sluga u taj čas” (Mt 8,5-13).
