Helena (sveta Jelena), majka rimskog cara Konstantina, koji je 313. godine dao slobodu kršćanstvu, bila je vrlo pobožna žena. Ona je vršila iskapanja u Jeruzalemu i pronašla Isusov križ, upravo 14. rujna 320. god. Zbog toga svake godine 14. rujna slavimo blagdan pronalaska i Uzvišenja svetog Križa Kristova.
Blagdan Uzvišenja svetog Križa Gospodina našega Isusa Krista velik je blagdan za sve one koji se ponose njegovim svetim Križem, koji su kršteni u ime Isusovo i koji se svakodnevno krste, tj. prave znak križa – odnosno obilježavaju svoja tijela Kristovim križem. Dakle, to je tako velik blagdan, da nam je teško shvatiti njegovu veličinu, dubinu i važnost.
Što je to križ?
Križ je simbol Isusove muke, ali i našega spasenja.
Okomita greda križa simbolizira našu ljubav prema Bogu, dok vodoravna greda simbolizira ljubav prema bližnjemu. Dakle, u znaku križa Bog i čovjek se sjedinjuju u jedno, kao i naša ljubav prema Bogu i prema čovjeku, našem bližnjemu.
Križ je nekoć bio znak prokletstva, jer su samo najveći zločinci, pobunjeni robovi i veliki izdajnici naroda i države u Rimskom Carstvu kažnjavani smrću na križu. Smrt na križu bila je najstrašnija i najsramotnija smrt, koju je zli ljudski um mogao izmisliti. I upravo je takvu smrt Isus prihvatio na sebe, poradi nas. Na taj je način na sebe preuzeo svako prokletstvo u koje je čovjek upao, kako bi uništio naše prokletstvo i dao nam blagoslov.
U Evanđelju po Ivanu, Isus svoju smrt na križu naziva uzvišenjem. Zapravo, ljudi su ga nastojali što više poniziti, ali poniženje koje su nepravedni ljudi učinili Isusu, za Njega, koji je, iako pravedan, prihvatio nepravedni sud na sebe, postalo je njegovim uzvišenjem.
Doista, Krist je umro na križu, kao što umire svaki smrtnik, ali nakon što je umro pravedan i nevin, Gospodin ga je uskrisio trećeg dana i uzvisio ga u svoju nebesku slavu, gdje sjedi zdesna Bogu Ocu, nudeći ljudima – svojim bezgraničnim milosrđem – vrijeme i prigodu za obraćenje i spasenje, do onog dana kad će doći suditi cijelom čovječanstvu: živim i mrtvim, pravednim i nepravednim, dajući svakome prema njegovim djelima i zaslugama.
Nakon Kristova uskrsnuća, križ više nikada nije bio, niti će ikada biti, znak prokletstva, nego je to znak blagoslova i spasenja za cijeli svijet, jer po njemu je Isus Krist otkupio cijelo čovječanstvo.
Što je naš križ?
Danas, kada govorimo o križu, ne mislimo samo na dvije grede, pribijene jednu na drugu u obliku križa, već vrlo često i na svaku vrstu patnje koju čovjek mora podnijeti na putu svog zemaljskog života. Svaku patnju nazivamo križem, jer nam se čini teškom, poput prokletstva, ali se nadamo da će – ako je prihvatimo iz ljubavi prema Bogu – postati izvor blagoslova za nas. I doista je tako. Svaki blagoslov dolazi od patnje ili se temelji na patnji. Svaka nagrada se stječe zbog patnje, svaki uspjeh i pobjeda je pobjeda nad nekom patnjom.
Čovjek je poput plodnog stabla, posađenog u zemlju. Međutim, svako stablo ima dva dijela: jedan vidljivi, a drugi nevidljivi. Mi vidimo samo taj vidljivi dio, onaj iznad zemlje, a ne vidimo dio koji je pod zemljom, a koji je jednako važan kao i onaj iznad zemlje. Da nema toga dijela pod zemljom, ne bi bilo ni onoga iznad zemlje. Da je taj dio ispod zemlje slab i nerazvijen, i onaj iznad zemlje bio bi vrlo slab i neplodan.
I što više taj dio ispod zemlje pati, to je jači onaj dio iznad zemlje. Drvo posađeno u mekom tlu, nakon dobre kiše, jak vjetar sruši, ili ga čak iščupa, iskorijeni. Naprotiv, drvo posađeno na kamenitu tlu, čije korijenje traži to malo zemlje u pukotinama stijena, mnogo je jače od onog koje raste na mekom tlu. Oluja ga nikada ne može srušiti, niti iščupati. Lakše ga može slomiti nego iščupati ili srušiti.
Tako je i s ljudima koji pate: oni su puno jači duhom od onih koji žive lakim i ugodnim životom, bez problema. Životni problemi, ako ih prihvatimo i suočimo se s njima ispravno, kao sa sredstvom kojim nas Bog približava k sebi, jačaju nas i čine postojanijima u patnji. Čine nas sposobnijima da se lakše suočimo i s još većim nas problemima. Postaju blagoslov za nas, jer nas čine sličnim raspetom Kristu, koji je po svom križu stekao svoju slavu i naše vječno spasenje.
Stoga, nemojmo bježati od križa, nego ga prigrlimo svim srcem, kao što su ga prigrlili Isus Krist, Blažena Djevica Marija, apostoli i svi sveci Božji. Na taj način, po našim mnogim i teškim križevima – Bog će i nas uzvisiti u svoju slavu, uz Isusa Krista, Gospodina našega, kojemu nek je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
