Zaštitnika cijele Crkve i svake obitelji – svetoga Josipa, čiji blagdan obilježavamo 19. ožujka, Evanđelja opisuju u samo dvije riječi: pravedan i vjeran. Ovaj je svetac među vjernicima omiljen i zbog svoje uloge hranitelja i čuvara Isusa i Marije, ali je i zaštitnik očeva, muževa, zanatlija i radnika, te se slavi i 1. svibnja kao Josip Radnik. Osim toga, Hrvatski sabor ga je 1987. godine proglasio zaštitnikom susjedne Republike Hrvatske. Crkva ga smješta u teološku kategoriju koja ga stavlja na vrh ili u središte svih svetaca što se naziva latinizmom „protodulia” čime se ističe da je sveti Josip prvi kojega treba štovati među svecima zbog uloge koju mu je Bog dao – pozvao ga je da bude Marijin zaručnik i Isusov zemaljski otac.
U današnjem svijetu u kojemu se vrijednosti često miješaju, a prioriteti zamjenjuju mjesta, obitelj, pa samim time i očinstvo, našli su se u krizi. U litanijama svetome Josipu zapisana je rečenica: „Sveti Josipe, ukrasu obiteljskoga života, moli za nas”, kojom se osjećamo pozvanima svetomu Josipu dati istaknutu i važnu ulogu u našim obiteljima. Zašto? Zato što tada ona neće izgubiti onu iskonsku vrijednost koju je Bog zamislio za obitelj. Zato što će naša obitelj tada postati ljepša, plemenitija, bogata ljubavlju, čišća ili jednostavno – postat će svetija. Ovo bi mogao biti dovoljan razlog za osvijestiti potrebu molitve sv. Josipu za našu obitelj, ali nije jedini. Razloga zbog kojih je ovaj svetac sjajan obiteljski uzor, napose očevima, je puno i svaki od njih naš život može učiniti plodonosnijim. Josipove vrline svijetli su primjer i putokaz prema takvom životu i možda ga baš ovoga mjeseca možemo početi moliti za zagovor preko kojega će nas Bog blagosloviti vrlinom šutnje, molitve, hrabrosti, odgovorne i nesebične ljubavi prema našoj obitelji i bližnjima.
Sveti je Josip poznat po tišini i skrovitosti do te mjere da u Bibliji nije moguće pronaći rečenicu koju je izrekao ovaj svetac, a ipak je rekao toliko toga. Svojom šutnjom Josip nam želi ukazati na važnost i potrebu molitve jer da bismo istinski osjetili Božju prisutnost trebamo se udaljiti od izvanjske, ali i unutarnje buke kako bismo u svoje srce mogli primiti Božju riječ. Osim toga, Josipova nas šutnja uči autentičnosti za koju nije potrebno puno govoriti, nego djelovati – potrebno je svoju vjeru živjeti djelima. Šutnja je odlika čovjeka koji je srcem i pameću bogat, a čovjek plemenit, čestit, razuman i uravnotežen zna i može šutjeti i Bog baš takvoga čovjeka – sv. Josipa, postavlja ocem Svete obitelji.
Josip je bio čovjek molitve čiji je unutarnji život čvrsto bio povezan s Kristom s kojim se svakodnevno sjedinjavao živeći čistim životom, žrtvujući se i radeći predano. Jednom riječju, život mu je bio ispunjen radom i molitvom pa ne čudi činjenica kako je upravo njemu dana velika uloga u povijesti spasenja. Štoviše, Josip je Isusa učio molitvi, pa koliko tek onda može nas poučiti na tom putu?
Sveti Josip na svom životnom putu suočio se s mnogim izazovima, ali je pritom uvijek ostao čvrst u vjeri s velikim pouzdanjem u Božje vodstvo. Hrabro se uputio na put neizvjesnosti sa svojom trudnom zaručnicom Marijom, naišao na odbacivanje i na kraju su se našli u maloj štalici gdje su dočekali rođenje Spasitelja svijeta. Hrabrost je još jedna vrlina koju možemo naučiti od svetoga Josipa, ali jednako tako Josip je imao srce koje blago i nježno ljubi u čemu se odlikuje i njegova vrlina muževnosti pa zasigurno nećemo pogriješiti kada kažemo da je bio muškarac po Božjem naumu.
Osim što Josipa krase vrline pravednosti, marljivosti i skromnosti, iznad svega se cijeni njegova krepost ljubavi i to očinske ljubavi prema Isusu, odane ljubavi prema Mariji i poslušne ljubavi prema Bogu dajući primjer svima nama danas kako gajiti ljubav prema Bogu, obitelji i Katoličkoj Crkvi. Ne smijemo zanemariti činjenicu kako je Europa nekoć bila kršćanska, a iz godine u godinu to je sve manje. Ista je sv. Josipa častila kao uzorna i predana oca i hranitelja obitelji, dok se danas povodi novim rodnim ideologijama pa tako oca i majku naziva „roditelj br. 1 i roditelj br. 2”. I zato sada, dok još uvijek nije sve izgubljeno, molimo sv. Josipa da nas zagovara na putu povratka Europe svojim kršćanskim korijenima i iskonskim obiteljskim vrijednostima.
