Početna stranica » Uluru – Stijena koja mijenja boju

Uluru – Stijena koja mijenja boju

272 pregleda

Australija, daleki kontinent, najjužnija zemlja naše planete, zemlja emua, sisavaca tobolčara, postojbina Aboridžina, obećana zemlja europskih doseljenika, po mnogo čemu je unikatna.

Australija je jedina država na svijetu čija teritorija zauzima cijeli kontinent. Zemlja je jedinstvene kulture, netaknute prirode i stanište mnogih životinjskih vrsta koje su na ostalim kontinentima već odavno iščezle.
U samom srcu te “zemlje na kraju svijeta”, smješten je Uluru – Kata Tjuta, jedan od dva najpoznatija i najveća Nacionalna parka u Australiji. Uluru je jedinstvena turistička atrakcija Australije i privlači veliki broj turista iz cijeloga svijeta.

Za same Australce, ovaj nacionalni park je najveći ponos. Park se nalazi u vlasništvu i pod upravom domorodaca Anangu, koji ovdje žive više od 30.000 godina. Uluru je najpoznatiji rezervat biosfere u Australiji. Međutim, za lokalno stanovništvo ovo područje je važno ne samo zbog prirodnih ljepota, nego i kao zona u kojoj se nalazi dom mnogih božanstava.
Uluru je u stvari brdo stvoreno pod utjecajem tektonskih pokreta prije 500 milijuna godina. Pijesak nošen vjetrom oblikovao je zaobljenu, slonovsku masu koja se naglo uzdiže iz ravnice. Najveći dio ove stijene je ukopan u pijesak, iz koga izranja njegov jedini vidljivi dio – zaravnjeni vrh visok 348 m. Pri dnu njegov opseg iznosi 10 km.

Aboridžini ovu stijenu zovu Uluru, dok je u svijetu poznatija pod nazivom Ayers rock. Za Aboridžine je ova drevna crvena stijena oduvijek bila sveto i mistično mjesto, a danas je svojevrstan nacionalni simbol.
Kako se sunce kreće po nebu, tako se Uluru žari u različitim nijansama. U zoru sjaji  narančastim sjajem, u rano jutro sjene ga boje u tamnije nijanse, u podne dobiva boju jantara. Ipak, ovo stjenovito brdo je najimpresivnije u suton, kada se pretvara u masu spektakularnog izgleda, nalik užarenom ugljenu.

Sve do sedamdesetih godina 19. stoljeća Ayers rock nije bio poznat Europljanima, a onda su ga otkrila dva istraživača koji su stijeni dali ime po tadašnjem premijeru države Južna Australija. Danas, ovo mjesto godišnje posjeti oko milijun turista. Najveća avantura za njih je penjanje do vrha stijene, za što je potrebno oko 2 sata. Međutim, Aboridžini se ne penju jer je Uluru za njih sveto mjesto, a isto to savjetuju i turistima. Većina posjetitelja, naravno, ne može odoljeti izazovu i oglušuje se na upozorenja i molbe Aboridžina.
Nedaleko odatle nalazi se i aboridžinsko naselje u koje obvezno svrati svaki putnik. Tu domaćini s oduševljenjem pokazuju svojim gostima domaće rukotvorine i igre. Pripovijedaju im o lokalnim običajima i poslužuju ih tradicionalnim jelima.

Iz okolnog prostora uzdiže se 36 kupola od kamena, koji se redaju jedna za drugom formirajući krug. To je planina Kata Tjuta, znana i pod imenom Olga. Prevedeno sa aboridžinskog jezika to bi značilo „Mnogo glava“. Najviša kupola doseže 550 metara nadmorske visine, što je i najviša točka nacionalnog parka Uluru. Kupole su podijeljene uskim gudurama i klancima, a u jednom jarku u samom središtu planine, nalazi se zadivljujuća zelena oaza nazvana Dolina vjetrova.

Ovaj nacionalni park specifičan je i po svojoj flori i fauni. On je stanište mnogih neobičnih biljnih i životinjskih vrsta. Ako nekada budete doputovali ovdje, nemojte se začuditi i uplašiti ukoliko pored vas protrči divlji aboridžinski pas Dingo, a saznat ćete i zašto Aboridžini zmije otrovnice poštuju kao svoje stražare.