Početna stranica » Učitelj slobode u kulturi izbora

Učitelj slobode u kulturi izbora

109 pregleda

Sveti Franjo nema neki svoj „resor” koji kršćanska pobožna tradicija pripisuje većini svetaca kao zagovornika u specifičnim potrebama. Franjo se više pokazuje kao model slobodna i sretna čovjeka. Zato je on zanimljiv sugovornik tražiteljima smisla kako na religijskom tako i na sekularnom području, pogotovo u našoj kulturi koja samu sebe prikazuje kao kultura izbora.

U svijetu dubokih razočaranja i odustajanja od potrage za smislom dramatično je važan naš susret sa svetim Franjom, njegovom teološki i vjernički posvjedočenom vedrinom i otvorenim nebom blagoslova nad svim stvorenjima i događajima. Duboka razočaranja bitna su odrednica psihičke, kulturne i duhovne strukture modernoga čovjeka. Ta rezignacija uslijedila je nakon niza znanstveno-tehničkih, društvenih i humanističkih utopija. U tom kontekstu američki franjevac Richard Rohr u knjizi Jednostavnost (Simplicity, 2003.) tvrdi: „Posvuda oko nas umiru mitovi modernizma.”

Kultura izbora

Čovjek je tek prividno kreativan kada s ponuđenoga na policama životne „samoposluge” stvara svijet smisla. Ona doduše nudi rješenja količinom i širinom izbora, ali duhovnost naglašava ono bitno. Rohr tako tvrdi kako više opcija ne znači nužno i veću slobodu, veće gomilanje stvari ne uvećava nužno zadovoljstvo i smirenje, podrobnije analize ne znače usvajanje mudrosti. Konačno, više slobodnoga vremena ne znači automatski da smo ga utrošili za ono bitno: za susret, kontemplaciju i akciju – način Franjina „biti u svijetu”.

Iz svega se rađa naivni optimizam čovjeka koji u duhu kulture izbora dolazi u „samoposlugu” i po osobnom afinitetu slaže mozaik svojih potreba i svoga smisla. Slogan naše kulture do it yourself daje čovjeku osjećaj važnosti, ali nosi sa sobom potrebu da se cijena izbora, često s onu stranu dobra i zla, prikriva eufemizmima. Tako se u svijetu mnoštva revolucija zločini pokrivaju eufemizmima: ubojstva milijuna ljudi objašnjavaju se teorijom o nužnom humusu za nastanak boljega svijeta, čak se kaže da se radi o „gamadi” koju treba ukloniti u ime društvene i političke higijene ili ubrzanja povijesti. Još su suptilniji eufemizmi na područje genetike, kontrole rađanja, gdje se ubijanje života u majčinoj utrobi pokriva eufemizmima da se radi tek o nakupini embrionalnih stanica. Franjo je sa svojim mističnim i političkim zagrljajem


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.