Izučavanje teologije nije duhovna obuka niti tečaj za pastoralne djelatnike. Teologija je znanost o vjeri, što podrazumijeva ne samo da se proučava s vjerom, nego i da ima znanstveni karakter. To što je teologija znanstvena ne znači da je odvojena od pastorala ili misije nego implicira da će pastoral i poslanje biti olakšani ako im prethodi i ako ih prati ozbiljan teološki studij. Izučavajući teologiju sa znanstvenog stajališta, stvara se čvrsta osnova za dobru pripremu služenja zaređenih službenika, redovnika i laika, koji na taj način temeljito proučavaju teologiju koja odgovara vjeri i koherentna je s poslanjem.
Obnova teologije
Teološka obnova 20. stoljeća zahvatila je različita područja i perspektive. Povećanim fokusom na povijest spasenja, teologiji je utisnut više kristološki karakter. Jasnije rečeno, novija se teologija usredotočila na konkretan način na koji se Bog objavio i djelovao u povijesti za naše spasenje. Promatrajući povijest spasenja i smatrajući Bibliju dušom teologije, današnja je teologija identificirala Isusa Krista kao središte i ispunjenje svekolike objave i povijesti spasenja.
Spoznaja otajstva Presvetog Trojstva, kao i konkretno ostvarenje Božjeg plana za svijet, dani su u Isusu Kristu, vječnom Očevu Sinu koji je postao čovjekom, jedinom posredniku između Boga i ljudi. Ovaj kristocentrizam temelj je kršćanske vjere i, prema tome, djeluje kao osnovno načelo znanstvene discipline koja se naziva znanost vjere ili teologija.
Učenje objedinjujućeg pogleda na teologiju
Današnji se studenti teologije u svijetu upoznaju s mnogim strujama katoličke teologije što im omogućuje sintezu potrebnih informacija za objedinjujući pogled na vjeru i studij teologije kao cjeline. Papa Franjo nas je podsjetio na važnost posjedovanja takvog objedinjujućeg pogleda: „Izazov inkulturiranog propovijedanja sastoji se u naviještanju objedinjenja, a ne ideja ili odvojenih vrijednosti. Razlika između prosvjetljivanja ljudi objedinjujućim pogledom na vjeru i toga s odvojenim idejama je kao razlika između dosade i iskrenog žara” (Evangelii Gaudium, br. 143).
U svrhu oblikovanja ovog objedinjujućeg pogleda na Kristovu vjeru, potrebno je da studenti ozbiljno shvate obavezu da svoj unutarnji pogled usmjere prema onima koje će jednog dana evangelizirati te da osvijeste da je u procesu učenja potrebno baviti se čak i pitanjima koja se ponekad mogu činiti nepotrebnima.
Riječima Benedikta XVI .: „Predmeti studija često se čine daleko od prakse kršćanskog života i pastoralne službe. Međutim, potpuno je pogrešno krenuti od pitanja ‘Hoće li mi to pomoći u budućnosti? Hoće li to biti praktično ili pastoralno korisno?’ Jer ne radi se samo o učenju očito korisnih stvari, nego o poznavanju i razumijevanju unutarnjeg ustroja vjere u cjelini, tako da ona postane odgovor na ljudska pitanja, koja se na površini mijenjaju iz generacije u generaciju, ali u svojoj srži zapravo uvijek ostaju ista. Iz tog razloga, važno je pomaknuti se dalje od promjenjivih pitanja trenutka kako bismo shvatili istinska pitanja i tako razumjeli koji su odgovori pravi odgovori.” (Pismo sjemeništarcima, 18. listopada 2010., br. 5).
