Poštovana Tanja, Vi radite u Fondu za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine, objasnite nam koja je djelatnost Fonda u kojem vi radite i djelujete?
Fond za zaštitu okoliša je relativno mlada financijska institucija, postojimo od 2010. i bavimo se prikupljanjem naknada za zaštitu okoliša. Sredstva ostvarujemo iz više vrsta okolišnih naknada kao što su naknade zagađivača zraka, naknade na osnovu zagađenja okoliša od kesa tregerica, posebne naknade za okoliš koje se plaćaju pri registraciji motornih vozila. Sredstva koja prikupimo, najprije raspoređujemo 70 % prema kantonima, a 30% fondu za provođenje projekta. Fondu pripada i 15 % sredstava prikupljenih po osnovu zakona o vodama. Od 2010. objavili smo niz Javnih poziva za dodjelu sredstava za projekte i programe iz oblasti zaštite okoliša i energetske efikasnosti i tu imamo više od tisuću projekata koji su iz raznih oblasti. Ističem, u novije vrijeme dobivamo i jednu vrstu agencijske uloge. Od Vlade Federacije smo prepoznati kao nosioci uspostave informacijskog sistema zaštite okoliša, kroz vođenje informacijskog sistema upravljanja otpadom, informacijskog sistema zaštite prirode i drugih komponenti. Time, na neki način, rješavamo problem nepostojanje dugogodišnjih podataka o okolišu i stanje okoliša da bi se kasnije upravljalo tim istim okolišem.
Koliko je u Bosni i Hercegovini prepoznata važnost očuvanja okoliša?
Gledajući u izvještaj Europske komisije koja prati proces približavanja Europskoj Uniji zemalja zapadnog Balkana, stalno se ponavlja ista rečenica u kojoj se kaže: „Postignut je ograničen napredak u oblasti zaštite okoliša”. Imamo mnogo propisa koji jesu doneseni u ovoj oblasti, ali se očito dosljedno ne provode. Potrebno ih je dosljedno provoditi i unapređivati, jer se oni mijenjaju i vrlo često i u samoj Europskoj Uniji. Moramo kapacitirati naše institucije, jer se radi o vrlo zahtjevnoj oblasti koja prožima mnoge druge sektore. U BiH situaciju komplicira i rascjepkanost nadležnosti. Imamo entitete koji su nadležni za zaštitu okoliša, država može za neke međunarodne konvencije, međunarodne ugovore, kantone za upravljanje za jedan dio otpada i tako da to situaciju čini još kompliciranijom. Važnost zaštite i očuvanja okoliša je formalno prepoznata uglavnom od sektora koji se bave zaštitom okoliša ili nekim od segmenata kao što su: voda ili šumarstvo, ali ne i suštinski na način da su sve politike usvojile zaštitu okoliša i da se sistemski krene u rješavanje problema. Može se reći da postoji nedostatak pravnog bavljenja okolišem što je vrlo bitno. Nemate adekvatan odgovor na štete koje su nanesene okolišu, jer neke zemlje čak imaju i institucije suda za zaštitu okoliša, tako da vrijedi razmisliti o takvim praksama. Nažalost, za razliku od nekih razvijenih zemalja mi se okolišem ne bavimo toliko dugo, tako da se ponekad i ne snalazimo u ovim pitanjima i trebamo puno učiti u ovoj oblasti.
O ekološkim problemima govori se sve više na svjetskoj razini. Koji su to glavni problemi s kojima se susreće planet Zemlja u ekološkom pogledu i što treba mijenjati?
Najočitiji primjer globalnog ekološkog problema koji su najaktualniji jesu klimatske promjene i uz nepovratan gubitak resursa biodiverziteta. Veći problem je što su ti problemi neravnomjerno zastupljeni na globalnoj razini. Razvijene zemlje u ovoj oblasti dosta toga rade, jer imaju kapacitet, sredstva i znanja. S druge strane, imate siromašne zemlje koje se i dalje neumjereno eksploatiraju i nemaju kapacitet da riješe svoje ekološke probleme, nego im se ti problemi samo gomilaju. O globalnoj važnosti zaštite okoliša govori činjenica da među ovih 17 ciljeva strateško globalnog razvoja najbrojniji su baš oni koji se bave okolišem, a to su osiguranje čiste vode koje uključuje obnovu eko sistema povezani s vodom do pristupačne energije iz čistih izvora, očuvanja klime kao još jednog cilja, očuvanje vodenog svijeta itd., moramo mijenjati paradigmu globalnog korištenja resursa bez posljedica.
Očuvanje biološke raznolikosti, prirodnih vrijednosti, raspolaganje općim dobrima, npr. pitkom vodom, pripada onim kategorijama odnosa čovjeka i prirodnog okoliša koji se zasniva na etičkim načelima. Koliko se u našoj zemlji pridržavamo etičkog načela zaštite okoliša?
Etički pristupiti okolišu, to bi značilo štedljivo ga koristi, koristiti sve njegove dijelove i upravljati na način da vodimo računa o mogućnostima ponovnog korištenja. Te vodeći računa o sprječavanju onečišćenja, izbjegavanje stvaranja otpada. Iz svoga iskustva iz ove oblasti, mogu reći da se trebamo pridržavati i više i bolje, jer imamo i dobrih i loših primjera iako je za sve propisan način i najbolje raspoložive tehnike u praksi, uistinu moramo učiniti bolje i više.
Koje su mjere i postupci zaštite okoliša u našoj zemlji?
Što se tiče mjera i postupaka u zaštiti okoliša u našoj zemlji je vrlo široko pitanja i mogli bi nabrajati jako puno onoga što je predviđeno, inače mjere i postupci za zaštitu okoliša bi trebali djelovati preventivno i smanjiti onečišćenje na najmanje moguću mjeru i poboljšati stanje. Pojam najbolje raspoložive prakse za sve oblike tehnike privrednih djelatnika, svaki privredni djelatnici imaju te najbolje raspoložive tehnike koje bi se trebale pridržavati u svojim djelatnostima. Kao što postoji sistem upravljanja okolišem u djelatnosti, vi uspostavite hijerarhiju odgovornosti, izradu godišnjih izvještaja o okolišu, uspostavu praćenja… Zato se privrednici obvezuju, ovisno o tome što konkretno zagađuju, da obave monitoringe emisija u zraku, prate kvalitetu zraka, pročišćavaju otpadne vode itd. Prepoznate su mjere i postupci, a sada je samo stvar na koji ih način i primijeniti.
Kakav je politički i sociološki pristup zaštiti okoliša i koje su pravne mjere na prostorima BiH?
Postoji kaznena politika za zaštitu okoliša, ali to nije sporno, jer je propisano puno toga. Problem je dovođenja do kraja nekih situacija, jer imamo popriličan nedostatak iskustva u pravnom dijelu za zaštitu okoliša. Trebali bismo imati specijalizirane pravne subjekte koji bi se bavili takvim stvarima. Kada kažemo politički u važećoj strategiji o zaštiti okoliša, vizija je bila kako uprava mora biti ekonomski i ekološki administrator, to jest da sva nadležna ministarstva i svi sektori poštuju prihvaćena načela zaštite okoliša i da je osnovni cilj zadržati kvalitetu života. Svjedoci smo da u praksi to nije baš tako i da smo često taoci nekih drugih politika. Postoje i prepoznate su i pravne mjere, ali ponovno imamo problem.
Kakav je znanstveni pristup i koje su tehnološke mjere?
Kada je znanstveni pristup u pitanju, u svim sektorima postoji jedan problem što BiH nažalost, izdvaja vrlo mala sredstva za takve namjene, svega oko 0,3% izdvajanja. Na visokim školskim ustanovama pokušava se raditi na inovacijama, svjedok sam praćenja kvalitete zraka, traži se način da se nekim jeftinijim senzorima prati kvaliteta zraka itd. i za to su potrebna značajna sredstva. Mi dobre prakse, uglavnom, preuzimamo iz inozemstva tako da se već mogu prepoznati inovativne promjene. Trebali bismo se možda pozabaviti nekim objedinjenim studijem koji bi bavio svim aspektima zaštite okoliša, a ne da to bude rascjepkano na prirodoslovnim fakultetima, šumarskim fakultetima i drugim, nego da imamo studij koji bi holistički pristupao zaštiti okoliša.
Svijest o očuvanju okoliša potrebno je izgrađivati odmalena. Koliko su školski programi prožeti ekološkim temama?
Primijetila sam da postoje dijelovi programa u školskim udžbenicima iz oblasti moje okoline i biologije koji se bave time. Međutim, mislim da se treba puno više posvetiti tome i da to ne ovisi isključivo o entuzijazmu nastavnika u školi, nego da se radi sistemski. Jer djeca, zbilja dobro reagiraju na takve stvari.
U poljoprivredi se koriste mnoge štetne supstance koje uzrokuju onečišćenje okoliša, npr. prskanje usjeva raznim preparatima. Koliko se time onečišćuje okoliš i kako utjecati na svijest ljudi o štetnosti tih preparata?
Što se tiče korištenja preparata za zaštitu bilja i pesticida generalno, nažalost, nove vrste štetnika koje su uzrokovane promjenama u okolišu koje je uzrokovao čovjek, traže puno i ozbiljnije oblike pesticida. To je jedan začarani krug. Tlo apsorbira te štetne supstance gdje one završavaju u procjednim vodama gdje sami pravimo probleme. Lako je reći da je nepotrebno prvo razmišljati isključivo o profitu, nego o posljedicama. Potrebno je djelovati na svijest, usvojiti inovacije u oblasti poljoprivrede, uvesti organsku poljoprivredu, vidim da se BiH dosta radi na tome. Nedavno je EU donijela strategiju za biodiverzitet i ekološki prihvatljivu poljoprivredu, gdje je jedan od ciljeva smanjenja upotrebe pesticida za 50%. Imali smo jedan interesantan projekt za zaštitu okoliša koji je Fond za zaštitu okoliša FBiH sufinancirao, koji je proučavao sa senzorima odnos meteoroloških parametara sa parametrima sadržaja hranjivih materija koje su u tlu i koliko je zapravo bitno dovesti u vezu te dvije stvari koje bi zapravo racionalizirale potrošnju upotrebe pesticida. To bi trebalo uraditi kroz neke radionice u određenim dijelovima naše zemlje gdje se ljudi bave poljoprivredom, na neki način ljudima približiti te stvari, tako da imamo još dosta raditi na tom polju.
Kako pojedinac danas može utjecati na brigu za sve stvoreno?
Kao i u svemu, moramo krenuti od samih sebe, osvijestiti svoju odgovornost i ne čekati da netko drugi riješi problem. Zajednica može dati podršku kroz komunalne djelatnosti, poticaje, edukaciju, ali moramo prvenstveno osvijestiti svoju ulogu u svemu tome, znamo svi poznati slogan: „Misli globalno, a djeluj lokalno”. To bi trebao biti neki put do ostvarenja ciljeva.
Zašto tone plastičnog otada završava u rijekama, poljima i visoravnima BiH?
Dio odgovora je u našoj odgovornosti, svakog od pojedinaca. Ako govorimo o komunalnom otpadu kojega navodite je dio komunalnog otpada, a vjerojatno jedan dio njega nije ni plaćen, niti je bio dio upravljanja sistema upravljanja. Nažalost dosta toga u našoj zemlji nije ni uvezano u sistem prikupljanja. Moram razmišljati je li cijena prikupljanja za pravilno sakupljanje odlaganja, je li ona realna ili je dominantno određena nekim socijalnim razlozima. Upravljanje otpadom je jedna vrlo zahtjevna oblast koja ne može biti taocem tih socijalnih prilika, odnosno mora se modelirati na način da onima koji je to problem ne osjete tu nekakav teret. Ali se definitivno za pravilno odlaganje otpada i za izdvajanje kojem svi težimo da e uredi sistem, potrebno je i da se značajno promijeni i cijena za prikupljanjem otpada i da se svi tako uvežu, a imati i neodgovorno ponašanje naših pojedinaca koji proizvode nelegalne deponije.
Mnoge ljudske aktivnosti uništavaju darovanu nam prirodu: nekontrolirana sječa šuma, zagađenje zraka, iskorištavanje vode i sl. uz opravdanje da se sve to čini zarad općeg dobra… Čemu nas to vodi? Jesmo li svjesni da zemlju nismo naslijedili od naših predaka nego smo ju zapravo posudili od svojih potomaka, kako kaže stara indijanska poslovica?
Nismo dovoljno svjesni! Moramo se osvijestiti kako bismo postali odgovorni za darovanu nam prirodu. Ohrabruje činjenica da je sve više ljudi i pokreta koji se bave propitivanjem zaštite okoliša. Moram reći, ovaj aktualni slučaj pandemije koronavirusa sigurno nas je naveo na takva promišljanja. Bili smo u situaciji da preuzimanjem nekih zajedničkih akcija prevazilazimo neke krize, a isto to trebamo primijeniti na krize izazvane globalnim i ekološkim problemima. Moramo poduzimati zajedničke akcije i osvijestiti potrebu da vodimo brigu o planeti Zemlji, jer nepažnja prema planeti je i znak da ne vodimo brigu ni o samima sebi.
Za kraj, što biste preporučili slušateljima emisije Bosna srebrena?
Kao preporuka, bilo bi najbolje započeti sa malim promjenama u vlastitom ponašanju svakoga od nas. Uistinu, to mnogo znači i nije vidljivo na prvi pogled. Djelatnost svakoga od nas i pozitivna promjena sigurno je doprinos i svatko može dati takav doprinos.