Zadnji dan u godini posvećen je sv. Katarini Labouré, a početak nove godine u znaku je sv. Tereze iz Lisieuxa.
Katarina Labouré bila je redovnica milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga, a preminula je 31. prosinca 1876. Imala je 24 godine kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija, što je povjerila ispovjedniku, ali nije joj vjerovao. Viđenje se sastojalo od mističnoga simbola koji se sastojao od slova „M” za Mariju, križa kao Isusova znaka te dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem – prvo je bilo Srce Isusovo, drugo Marijino. Katarina Labouré tako je dobila zadatak da širi svijetom opisani znak, da ga vjernici nose na medaljici – i nose ga mnogi do današnjega dana, primjerice i najbrži čovjek na svijetu, atletičar Usain Bolt.
Vizija Djevice
Katarina Labouré svoje je viđenje doživjela uoči prve nedjelje došašća 1830. kada je s drugim sestrama molila u kapelici. Ovako ga je opisala: „Podigoh oči i vidjeh pred sobom Blaženu Djevicu. Stajala je na polukugli. Snježno bijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipke, a preko njega se prostirala bijela koprena sve do zemlje, ne prekrivajući joj lice. Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije. Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa.
Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima. Ti su dragulji tako blistavo sjali da je čitav lik Blažene Djevice stajao u moru svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Što su bili veći, to su bili sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u mene i reče: ‘Ova kugla znači svijet, i posebno svakog čovjeka.’ Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake: ‘Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole’, takav sam odgovor osjetila.
Milosne zrake
Razumjela sam da se Srce Blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu. Oko lika Blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima: ‘O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.’
Zatim se ukazanje opet promijenilo. Pitala sam se zašto se ne sjaji svaki dragulj na ruci Blažene Djevice. Što znači da pojedini dragulji ostaju tamni? Jedan glas protumačio mi je i to: ‘Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne mole.’ Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i spokojna.”
Katarina je živjela u posvemašnjoj skrovitosti. Sebe je smatrala samo glasnicom i nije uživala slavu kao vidjelica – najveći su sveci najskromniji. I, za kraj, mogli bismo sada, na kraju jedne godine i uoči početka druge, iskoristiti dio molitve Bezgrešnoj od Čudotvorne medaljice i u njezine majčinske ruke položiti svoje vremenite i duhovne potrebe, i protekle i buduće, i pouzdati se u njezinu milost: Udostoj se, moćna Djevice, zauzeti za nas i zaogrnuti nas svojim milosnim zrakama! (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete na ovoj poveznici ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
