Početna stranica » Sveti Vide, vidi nas!

Sveti Vide, vidi nas!

195 pregleda

Prisutnost bosanskih franjevaca u ovom dijelu Slavonije datira još iz 1688. godine kada u Staru Gradišku dolaze franjevci iz Visokog i osnivaju svoj samostan koji nazivaju Visočki samostan sv. Nikole u Gradišci.

Izgradnjom crkve sv. Mihaela 1776. osniva se i istoimena župa koja je pripojena samostanu. Franjevački samostan dokinut je 1787., a sve zgrade oduzela je tadašnja država.

Franjevci su se u ovaj dio Slavonije vratili 1985. godine kada je pomoćni zagrebački biskup mons. Ćiril Kos, suočen s tvrdoćom puka u Gornjim Bogićevcima i Okučanima, predložio uzoritom kardinalu Franji Kuhariću da pozovu bosanske fratre kako bi pokušali  uvesti red. Rekao je: „Ako bosanski fratri ne uspiju uvesti reda, onda ja ne znam tko može!?” I tako je 1985. godine bosanskim fratrima povjerena župa Gornji Bogićevci s filijalom u Okučanima. U Marijinoj godini 18. srpnja 1987. godine Dekretom Nadbiskupskoga duhovnog stola od župe Gornji Bogićevci odcijepljena je nova mala župa Okučani. Provincija Bosna Srebrena 1988. godine kupuje jednu obiteljsku kuću za župnika fra Vladu Ljevara koji je od tada u svojoj župi sa svojih tadašnjih 120 vjernika.

Mali Beograd

Tek što je župa zaživjela, započeo je rat u Hrvatskoj. Okučani su postali središte srpskih snaga zapadne Slavonije (prije Domovinskoga rata Okučani su se zvali „Mali Beograd”). Za vrijeme rata srušena je crkva sv. Vida i na njezinu platou napravljena stočna pijaca koja je bila u funkciji sve do 1995., do vojno-redarstvene akcije Bljesak i oslobođenja zapadne Slavonije. Odmah nakon Bljeska u Okučane dolazi novoimenovani župnik fra Božidar Blažević.

Fra Božidar se susreo s brojnim problemima i poteškoćama. Obnovio je trošnu župnu kuću, organizirao pastoralno djelovanje u župi, brinuo za prognanike iz Bosne, Vojvodine kao i drugih dijelova Hrvatske. Nailazio je na brojne poteškoće tadašnjih, a i današnjih hrvatskih vlasti. Za kratko vrijeme organizirao je „normalan” život i rad župe koju su sada sačinjavali prognanici iz 135 različitih župa bivše države. Za svoga djelovanja u Okučanima napravio je toranj, veliku crkvu s kriptom koju je 7. rujna 2003. posvetio požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Te godine župu je preuzeo fra Ante Ivanović koji se dao na unutarnje uređenje crkve i crkvenoga dvorišta, kao i brigu za duše vjernika koji su dolazili i odlazili iz Okučana.

Godine 2009. župu  preuzima fra Ivo Tadić koji ostaje kratko, a onda ga je naslijedio fra Damir Pavić koji ostaje do ljeta 2012. godine. Fra Damira je zamijenio fra Mario Radman koji, osim pastoralnih obveza, preuzima brigu za izgradnju nove župne kuće u Okučanima. Gradnja je započeta 2014. godine. Uz pomoć požeškoga biskupa, Općine Okučani i puka uspio ju je završiti prije svetkovine sv. Vida 2017. godine kada je požeški biskup blagoslovio novu župnu kuću. Staru kuću je Provincija iznajmila na korištenje jednoj mladoj obitelji iz Okučana.  

Aktivna župna zajednica

Danas u župi živi 1880 vjernika iz različitih krajeva Hrvatske, Bosne i Vojvodine. Prošle godine kršteno je 29 djece, umrle su 24 osobe, vjenčano je 14 parova, pričešćeno 32 djece i krizmano 70 mladića i djevojaka. U župi djeluje i Frama koja je nastupila dva puta u Sarajevu na Framafestu a, ako Bog da, i ove će godine. Aktivna je molitvena zajednica Krvi Kristove, dva zbora, ministranti, pastoralno i ekonomsko vijeće, biciklistički klub Sveti Franjo, zajednica Susret za odvikavanje od poroka, KUD Tkanica te brojne druge udruge i organizacije.

U župi su prisutne i časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove koje imaju starački dom Dragi bližnji u kojemu se brinu za osobe treće životne dobi. Ujedno pomažu i u župi katehezom, liturgijskim pjevanjem, brigom oko uređenja crkve i crkvenoga ruha.

Život u Okučanima je kao „ni na nebu ni na zemlji”. Ljudi moraju negdje nasloniti glavu i imati krov nad glavom, a zapravo su rastrgani između svoje domovine koju su silom prilika morali ostaviti 1995. godine i nekoga boljeg života negdje u tuđini. Val iseljavanja nije zaobišao ni Okučane. Brojne mlade obitelji odlaze za boljim životom i životnim uvjetima. Ovi ispaćeni ljudi proživjeli su puno toga u životu, ali najteže im pada osuda domaćih Hrvata katolika da mi nismo ni Hrvati ni katolici. Odbojnost je prisutna u svakoj instituciji gdje god se ljudi pojave sa svojim potrebama. Mi smo ovdje broj koji vrijedi jedino u vrijeme izbora, pa dao Bog da su izbori svakoga mjeseca. Uvjeren sam da bi, kad ne bi bilo Crkve, za nekoliko godina Okučani ostali pusti.

U vjeri i nadi u bolje sutra, u bolje i pravednije društvo, župa sv. Vida okupljena oko Krista nastavlja svoj život u ovom dijelu Slavonije.

Svake godine u Okučanima se prvoga dana mjeseca svibnja obilježava obljetnica vojno-redarstvene akcije Bljesak. Ove je godine obilježena 23. godišnjica, prigodom koje je otkriven i blagoslovljen spomenik poginulim braniteljima kojih je ovdje bilo ukupno 51. Spomenički kompleks nosi naziv Kristalna kocka vedrine. Ove je godine proslavi nazočio cijeli državni vrh na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Kao i obično, Okučani živnu jednom godišnje kada se sređuje i uređuje centar Okučana. Lijepo se dotjera kako kamere ne bi uhvatile neki kadar koji nije lijep. Nakon obljetnice Bljeska u Okučanima život staje do nove obljetnice.

Od 1995. godine pa do danas na području župe nije otvoreno ni jedno radno mjesto. Bilo je nekih pokušaja, ali brzo su propali. Imam osjećaj kao da više instance našega društva koče napredak ovoga maloga mjesta. Ostavili su nam Kristalnu kocku vedrine koja nas podsjeća na žrtve u Domovinskom ratu, kao i na progon Hrvata iz BiH i Vojvodine.