Početna stranica » Sveti Bog i sveti narod

Sveti Bog i sveti narod

4 min

Pojam svetoga i svetosti vrlo je čest u Svetom pismu, no nisu uvijek poznate sve nijanse koje taj pojam označava. Ponekad je kao sveto označeno neko mjesto, ponekad je kao svet označen Bog, a ponekad i neki čovjek. Što onda u biblijskom smislu znači „svet”?

U hebrejskom jeziku pojam „svet” označen je riječju qadoš, a čini se da je ta riječ izvedena iz glagola koji je nekoć značio „sjeći”, „odijeliti”. To bi onda značilo da je sveto ono što je izuzeto iz svakodnevne uporabe pa tako odijeljeno od svega drugoga, nešto što više nije profano.

Ideja svetosti i posvećenja u Bibliji se pojavljuje već na samom početku gdje se kaže: „I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini” (Post 2,3). Ponovno će u Knjizi Izlaska, unutar Deset zapovijedi biti rečeno: „Sjeti se da svetkuješ dan subotnji” (Izl 20,8). Tako se vidi da postoje neka vremena koja su posvećena i sveta. To je najprije šabat, tjedni dan počinka. On je izdvojen od svih drugih dana, razlikuje se od ostalih dana time što se tada ne radi i time što je sav okrenut prema Bogu. Sva čovjekova aktivnost toga dana morala bi biti usmjerena na Boga.

Sveta mjesta

U Knjizi Izlaska vidi se da i neko mjesto može biti sveto. Kad Mojsije pase ovce svoga tasta Jitra, pa ugleda grm koji gori, a ne izgara, on iz grma čuje glas: „Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo” (Izl 3,5). Postoji, dakle, neko sveto tlo, neka sveta mjesta. Ona su označena naročitom Božjom prisutnošću i time drukčija od svih ostalih mjesta. Slično se može pročitati o gori Sinaju, kad Mojsije, nakon izlaska iz Egipta, onamo dovede Božji izabrani narod. Bog tada nalaže: „Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim” (Izl 19,23). Svetost nekoga mjesta podrazumijeva neku vrstu granica uokolo toga prostora. Doista, u mnogim narodima, pa tako i među Izraelcima, ali i među narodima koji su prije njih nastanjivali Svetu zemlju, vidljivo je da se svetišta ograđuju.

Zid koji zatvara prilaz svetištu nije obrambeni zid, nego granica koja označava prestanak profanoga i početak svetoga. To pak znači da pristup unutar toga zida podrazumijeva i neke zahtjeve koji su stavljeni pred čovjeka. Mojsije tako treba izuti obuću. Obuća se izrađivala od kože, a to znači od životinjskih ostataka, što je samim time čini obredno nečistom. Odložiti obuću, značilo je odložiti obrednu nečistoću i biti čist za Boga, čist za pristup u sveto područje. Slično se odnosilo i kad su se Izraelci našli podno Sinaja. Ondje Bog nalaže Izraelcima da operu svoju odjeću, a svećenicima da oni sami budu obredno čisti (usp. Izl 19,10.22).

Svete (posvećene) osobe

Neposredno prije izlaska iz Egipta Bog traži od Izraelaca da održe sveto zborovanje (usp. Izl 12,16). Tako ovo naročito okupljanje naroda prilikom prve Pashe postaje nešto sveto. Može se reći da je zajednica naroda sveta. Vidljivo je to i kad narod dođe do Sinaja. Ondje Bog kaže Mojsiju: „Pođi k narodu i posvećuj ga danas i sutra” (Izl 19,10). Narod koji pristupa svetom mjestu sam mora biti posvećen. Unutar odredbi o prvoj Pashi nalazi se i ona prema kojoj Bogu valja posvetiti svakoga prvorođenca (usp. Izl 13,2). U pravilu, to će značiti da prvi okot životinje koja je jestiva i obredno čista mora biti žrtvovan Gospodinu. Prvi okot životinje koja se ne jede, kao što je, primjerice, slučaj s magarcima, valja otkupiti. Jednako tako, valjalo je otkupiti i prvorođence ljudi. To je ono što s Isusom čine Marija i Josip kad ga prikazuju u Hramu.

Vidljivo je iz ovoga da su sveti i cijeli narod i pojedinci u tom narodu. Među pojedincima, osim prvorođenaca, Bogu su bili posvećeni svećenici i kraljevi, a u određenoj mjeri i proroci. Ovi posvećeni pojedinci pridonose ideji svetosti svega naroda. Narod je, naime, svet ukoliko se u njegovoj sredini nalaze Bogu posvećene osobe. No, narod je svet i ukoliko ga je Bog izabrao i odvojio od svih drugih naroda. Kao što su neki dani izdvojeni od ostalih dana da budu sveti, kao što su neka mjesta izdvojena od ostalih mjesta da budu sveta, kao što su pojedine osobe izdvojene od ostalih ljudi da bi bile svete, tako je Bog izabrao izraelski narod i izdvojio ga od svih drugih naroda da bi bio Božji sveti narod. Tako u Knjizi Izlaska Bog i poziva Izraelce: (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.