No, moram priznati, nikada mi nije bilo teže u nekoliko redaka opisati takvu veličinu kao što je sv. Ivana Arška. Ličnost oko koje su se uvijek lomila koplja. Mnogi su je prisvajali i na svoj način i za svoje potrebe tumačili njezin život. Za jedne je buntovnica protiv Crkve, hijerarhije, politike, društva i svijeta u kojem dominiraju muškarci i uhodani klišeji o ženi kao manje vrijednom biću. Među takvima su i glasovi koji se dižu iz militantnog LGBT tabora i foruma modernih vještica koji u Ivani Arškoj vide preteču vlastitih nastranosti i bezbožnih praksi. Onima, pak, koji u njezinom životu vide prst Božji istinska je heroina i svetica, ona koja je doživjela vrhunac prave slobode: posve svoja, ali u svemu poslušna Božjem glasu. Ne samo dok je živjela, nego i dok je umirala!
Otkuda snaga sedamnaestogodišnjoj seoskoj djevojci da stane na čelo jedne vojske i poput najiskusnijeg vojskovođe niže uspjeh za uspjehom, oslobađajući svoju zemlju od tuđinske vlasti te postajući jedna od najvećih političkih figura u povijesti Francuske i čitave Europe? Ostavljajući po strani stoljećima pripovijedane priče o njoj, koje često nisu imale veze sa stvarnošću, treba odgovoriti na pitanje: tko je zapravo bila Ivana Arška? Pokušat ću sažeti u nekoliko rečenica.
Ivana je od početka svoga poslanja slušala glasove neba. Do konca je ustrajala tvrdeći kako su joj se ukazali sv. Mihael, arkanđeo, sv. Katarina i sv. Margareta, dvije kršćanske mučenice, te joj pomogli ispuniti svoje poslanje na zemlji. Kada je na sudskom procesu prije smrti bila uvjeravana da ti glasovi ne dolaze od Boga ostala je nepokolebljiva. Zanimljivo, kroz povijest je bilo isto kod svih autentičnih vidjelaca. Kakva samo snaga u jednoj krhkoj djevojci s porukom za sve kršćane: ne bacati nikada biser nutarnjeg poslanja pred svinje, točnije pred one koji te sile da se odrekneš živjeti životom na koji te poziva božanski glas te pristati na kompromis bljutavog i neostvarenog života kako bismo ugodili ne Bogu, nego mediokritetima koji nemaju snage vinuti se u visine i slušati glas Duha Svetoga!
Arška svetica posvema je nalikovala Isusu Kristu. Doživjela je Njegovu sudbinu. U početku su je svi smatrali ludom, počevši od najbližih. Kada su, međutim, počeli padati neprijateljski gradovi i događati se čudesni događaji u njezinu prisustvu uslijedilo je divljenje. Razdragana svjetina ju je dočekala s klicanjem kada je kao spasiteljica ulazila u grad Reims na krunidbu kralja. A onda izdaja i izvođenje pred crkveno-politički sud. Imala je i ona svoje pilate, velikosvećenike i pismoznance. Osuđena kao krivovjernica te goreći na lomači molila je za svoje mučitelje i ponavljala kako joj je uistinu Bog govorio preko svojih svetaca. Nije pretjerano reći: ako se za sv. Franju kaže da je bio drugi Krist, onda je sv. Ivana oličenje Krista u jednoj ženi!
Na koncu, i pored svega što je pretrpjela, Ivana Arška je ostala žena Crkve. Premda je od nekih članova Crkve bila ponižena, popljuvana, prodana i osuđena, ona je ipak nije osuđivala i prezirala, nego istinski ljubila znajući da je uvijek bilo izdajnika i uljeza u Kristovoj Crkvi. Priznanje je stiglo stoljećima kasnije kada je obnovljen proces, ispravljena nesretna pogreška iz prošlosti i Ivana Arška proglašena svetom 16. svibnja 1920. godine.
Možda je primjer ove svetice najbolji primjer i današnjoj crkvenoj hijerarhiji na svim razinama što se može dogoditi kada se počne šurovati s političkim vlastima. Lako se ugasi svjetlo Duha Svetoga, poradi vlastitih interesa pomrači um i lako stradaju oni koji su nevini.
