Pored uobičajeno stresnih i odgovornih poslova, postoje i zanimanja čije svakodnevno obavljanje često dovodi do uistinu za život opasnih situacija. Na listi takvih poslova svakako će se naći posao vatrogasca, policajca i pilota. Isto tako, svoje mjesto među najopasnijim poslovima pronaći će i posao krovopokrivača, električara ili posao građevinskoga radnika. I zanimanje drvosječe kao fizičkoga radnika u šumi jedan je od stresnijih i opasnijih poslova jer ne može svatko raditi u šumi, daleko od liječnika ili bolnice, a pri tomu paziti na insekte, zmije, otrovne biljke te razne vremenske nepogode ili ratoborne životinje.
Stresnim i opasnim zanimanjem u današnje vrijeme možemo smatrati i novinarstvo. Utrke s rokovima, neizvjesnost uvjeta rada te svakodnevno snalaženje u nepoznatim situacijama svakodnevica su njihova posla. Novinari rade u svako vrijeme i u različitim uvjetima – ovisno o zahtjevu posla, zadatku ili organizaciji rada. Ima ih u ratovima, pri potresima i poplavama, u nesrećama i ubojstvima. U novije vrijeme novinari kao terenski reporteri često podliježu i raznim otmicama, zatočenjima i mučenjima. Da se uistinu radi o opasnom zanimanju potvrđuje i podatak kako danas u svijetu prosječno svakoga petog pogine jedan novinar.
Žrtve političkih igara
Odbor za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists) kao neovisna i neprofitna organizacija sa sjedištem u SAD-u svake godine objavljuje popis ubijenih novinara širom svijeta. Iako taj popis ne uključuje novinare koji poginu u nesrećama, za koje ne mora značiti da su se slučajno dogodile, njihov podatak o broju poginulih novinara u zadnjih nekoliko godina uistinu je alarmantan. Odbor izvještava da je od 1992. godine pa do sredine lipnja ove godine ukupno stradalo 1834 novinara. Od toga broja ih je čak 1243 poginulo s utvrđenim motivima njihova ubojstva, dok ih je 489 ubijeno pod neriješenim okolnostima. Pored spomenutih novinara koji su se bavili prikupljanjem, pisanjem ili objavljivanjem informacija poginulo je i 102 novinara koji su obavljali razne tehničke poslove (kamermani, vozači itd.).
Najveći broj ubojstava novinara veže se uz 2007. godinu kada je poginulo ukupno 112 novinara. Od toga broja zbog rata na Bliskom istoku samo u Iraku ih je poginulo 32. Irak je i danas prva zemlja u svijetu po ubojstvima novinara. Slijede ga Sirija, Filipini, Somalija, Alžir i Pakistan. Među vodećim zemljama ove nepopularne ljestvice nalaze se i Rusija, Kolumbija te Meksiko. U 2015. godini poginulo je 100 novinara, u 2016. godini 79, a u prvih 5 mjeseci ove godine poginulo je ukupno 28 novinara.
Novinari su danas najvećim dijelom žrtve političkih igara (29 %), rata (25 %), kršenja ljudskih prava (13 %) ili korupcije (12 %). Što se tiče medija izvještavanja, najviše stradavaju novinari koji se bave tiskovnim novinarstvom (43 %), potom televizijski izvjestitelji (27 %), radijski izvjestitelji (17 %) te novinari blogeri koji izvještavaju i pišu samo preko interneta (13 %).
U zadnjih 25 godina u Bosni i Hercegovini poginulo je 25 novinara. Svi oni stradali su u razdoblju od 1992. do 1995. godine. U istom razdoblju u Republici Hrvatskoj poginula su 4 novinara, a pola od toga je iz 2008. godine kada su u Zagrebu ubijena dva novinara poznatoga političkog tjednika. Od 1992. godine do danas poginula su i tri novinara u Srbiji, dok je još 10 stradalih novinara označeno kao državljani Jugoslavije.
Sloboda novinarstva
Dok jedne organizacije izvještavaju brojke o poginulim novinarima, druge pak upozoravaju koje su zemlje za njihovu djelatnost potencijalno najopasnije. Jedna od tih organizacija je Freedom House. S projektom širenja demokracija i sloboda u svijetu ova organizacija redovito izvještava i kolika je sloboda medijskoga izvještavanja svih tih država svijeta. Što je ograničenost novinarstva pojedine zemlje veća, njezina ocjena je lošija i zemlja dobiva više opaski (negativnih bodova). Ocjenjivanje se provodi tako da za ograničenost novinarstva zbog strogih zakona ili loše ekonomije zemlja može dobiti maksimalno 30, a zbog političkih ograničenosti maksimalno 40 bodova.
U rezultatima za 2017. godinu od 199 država svijeta najlošiji ukupni rezultat imale su Sjeverna Koreja i Turkmenistan s 98 bodova. Nakon njih slijedili su Uzbekistan (95), Eritreja (94) i Kuba (91). Ukupno gledajući, jedna trećina svih država svijeta još uvijek nema slobodu novinarskoga izvještavanja. S druge strane, 30 % svjetske populacije uživa u tisku novinara koji nemaju ograničenja u obavljanju svoje djelatnosti. U takvim zemljama pokrivenost političkim vijestima je snažna, sigurnost novinara zajamčena, a izloženost državnim upadima u prostore njihova rada je minimalna. Daleko najbolja zemlja u slobodi medijskoga izvještavanja je Norveška s 8 bodova. Nakon nje slijede Švedska i Nizozemska s 11 bodova.
Bosna i Hercegovina, kao i sve susjedne zemlje, ima djelomično slobodno novinarstvo. Uz ekonomski razvoj, povećanje tržišnih sloboda i tolerantnije političko okruženje kao njihov najveći teret, ocjene mogu biti i puno bolje. Iako i naši i svjetski političari pokazuju volju, rezultati nisu za pohvalu jer se još uvijek riješi tek jedno od deset ubojstava novinara.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
