Koliko prihoda trebate da biste dobro živjeli? Mogu vam riješiti to dosadno pitanje. Zapravo, odgovor je jednostavan. Bez obzira na brojnost vaše obitelji ili na to koliko iznose životni troškovi vašega grada, razina prihoda koja će vam trebati da biste dobro živjeli je … pričekajte …
… Dvostruko više od vašeg trenutnog dohotka.
Ozbiljno. To je zaključak predložen istraživanjem prije nekog vremena, a njegov bi nas rezultat trebao podsjetiti na drevnu istinu da istinsko zadovoljstvo nema nikakve veze s prihodom.
Prvo, shvatimo samu anketu. Amerikance su pitali koliki bi im prihod trebao da bi dobro živjeli, frazu koju su ispitanici mogli protumačiti kako god žele. Na gotovo svim razinama dohotka Amerikanci su smatrali da će im trebati dvostruko veći dohodak da bi mogli dobro živjeti.
Drugim riječima, oni koji zarađuju 50.000 američkih dolara godišnje vjeruju da im treba 100.000 američkih dolara da bi živjeli dobro. Ali pogodite što? Oni koji zarađuju 100.000 američkih dolara smatraju da bi im trebalo 200.000 američkih dolara da bi živjeli dobro i tako dalje na ljestvici prihoda.
Istraživanje je nagovijestilo nešto intrigantno (a opet obeshrabrujuće) u vezi s ljudskom prirodom: Kad je riječ o bogatstvu, statusu itd., mi smo ljudi zaraženi svrbežom koji potencira još. Oglašivačka industrija je to naučila davno i od tada se gušta. Bez obzira na to koliko zaradimo ili postignemo, i dalje žudimo za više. Ako nas preplavi kratki trenutak zadovoljstva, jedan pogled na susjedov vrt ponovno će potaknuti osjećaj nedostatnosti u vezi s našim posjedom.
Istraživanjem zaključujemo da se nikada nećemo izvući iz ove noćne more, čini se da ljude na svim razinama prihoda pogađa isti nemirni svrab za još. Koliko god zaradili ili imali, uvijek možete pronaći nekoga tko ima više. Život ćete zaglaviti na ovoj iscrpljujućoj traci za trčanje.
Ili, ne nužno.. Rješenje počiva u ponovnom otkrivanju i njegovanju jednostavne mudrosti koja se pripisuje židovskom mudracu iz 2. stoljeća Shimonu Ben Zomi: „Tko je bogat? Onaj tko je zadovoljan onim što ima.”
Izjava ovog židovskog mudraca izravno nas izaziva. Ako vjerujemo da nam treba puno više da bismo dobro živjeli, to vjerojatno nije zato što smo lišeni onoga što stvarno trebamo, već zato što smo očarani onim što želimo. Ili, demon statusne zavisti nas je zahvatio. Otkrivamo da susjed ima otmjeniji automobil; ili da stari školski drug zarađuje više; ili da prijatelj ima ljepše odmore.
Doduše, neki se ljudi svakodnevno muče, nepravedno lišeni osnovnih životnih potreba. Ne trebamo žuditi ni za tim malo, ali trebamo činiti ono što će i tim ljudima omogućiti pristup onome što je potrebno za dostojanstveni život.
A za nas koji smo blagoslovljeni imati mnogo više od životnih osnova? Možda trebamo isprobati terapiju Ben Zoma. Čuli ste i vjerojatno probali terapiju kad se osjećamo loše i prepustimo se tome pa obavimo kupnju kako bismo se osjećali bolje? Ono što ja nazivam terapijom Ben Zoma upravo je suprotno: posvećujte dan u zadovoljstvu i zahvaljivanju onome što imate. Stan koji je dovoljno topao, hladnjak koji je dovoljno pun, dobro zdravlje, nekoliko prijatelja, kvart koji je siguran, stražnji vrt, kakav god on bio. Ponovo otkrijte zadovoljstvo u svemu što imate.
A ako terapija djeluje jedan dan, pokušajte još jedan dan, a zatim još jedan. Uskoro ćete možda otkriti da živite zadovoljan život.
