Promjene kojima danas svjedočimo u biti su samo logičan nastavak, ali ne i kraj, niza promjena koje su odavno započele. Pod utjecajem tehnologije suvremeni se svijet bitno promijenio: cijepanjem atoma i manipulacijom gena granice čovjekova iskustva i spoznaje fizikalnoga i biološkoga svijeta stvarno su pomaknute. Riječ je o dubinskim, tektonskim i za oko običnoga čovjeka ne tako lako primjetnim promjenama budući da se sada ono bitno odvija na „nevidljivoj” razini kvantne i nanotehnologije.
Nakon pomicanja granice atoma i gena čini se da je sljedeća granica koju treba pomaknuti granica čovjekova identiteta. U modernom su dobu društvene znanosti već dobro uzdrmale njegove temelje razbijajući duhovne i intelektualne tradicije i prakse koje su podržavale i hranile humanističku sliku čovjeka. Iznutra rastrojeni i decentrirani čovjek, koji je još preostao, nije težak plijen ideologiji moćnoga tehno-korporacijskoga stroja. Ona, na ruševinama humanističkoga idejnog svijeta, plete i nameće svoju sliku realnosti postavljajući temelje nove, posthumanističke budućnosti. Obrise ove budućnosti uvelike određuje i stvara tehnologija, a njezin se vrhunac, u očima najvatrenijih zagovornika, vidi u hibridnom sjedinjenju čovjeka i stroja odnosno umjetne inteligencije.
Posthumanističku utopiju prati društveno-politička distopija u kojoj tehnologija sve više pokazuje svoje drugo lice: nekadašnje digitalne tehnologije slobode, kreativnosti i razonode pretvaraju se u tehnologije društvene kontrole i praćenja. Na taj se način postupnim, diskretnim koracima sve više i više ulazi u jedan novi, kontrolirani i samim tim totalitarni poredak koji nema previše obzira za čovjekovu slobodu niti granice njegove osobe i njezina dostojanstva, a kamoli za njegovo mišljenje o novom poretku stvari.
Drugim riječima, čovjekova je „stvarnost” već odavno promijenjena, samo širi slojevi čovječanstva to tek sada počinju osjećati i primjećivati. Svakodnevnom čovjeku pojam posthumanizam može možda zvučati kao još jedna pomodna, egzotična i za svakodnevni život nebitna riječ, međutim sadržaji koje taj pojam želi izraziti već dugo vremena – teorijski i praktično – oblikuju našu stvarnost i svakodnevni život.
