Stara, kamena kuća nije po modi, ali je najljepša i čuva mnoge uspomene. To znaju i ptice na grani pa joj se stalno vraćaju.
Stariji bi kazali kako se didovina ne prodaje ni kada ti voda
dođe do grla. Ne dolazite prosci, ne prosite je, jer ako
je isprosite gdje će unuci i praunuci doći na svoje,
otvoriti kapiju, upalite svjetlo, gdje će ponosni sjediti na suhozidu i gledati u
plavu vedrinu, ako je vi isprosite. Ona nema cijenu.
Ne mjeri se srebrnjacima. Stara kuća s okućnicom se ne prodaje,
da ne zaboraviš svoje korijene. Svaki kamen o prošlosti zbori, odolijeva buri i kiši. U njega su molitve pradjedova uziđane. Zato dođi, uzmi u šaku crvenice, pomiriši je i pusti kroz prste da osjetiš miris djedovine. Kada sjedneš pored čatrnje ožedni, zahvati vode i utaži žeđ tijela, a kroz žeđ duše bolje ćeš upoznati prošlost, sebe i sve oko sebe.
63
