U Djelima apostolskim navodi se kako je Antiohija bio grad u kojemu su Isusovi učenici prvi put nazvani kršćanima, a prema tradiciji, sveti Petar se smatra i utemeljiteljem Antiohijske crkve. U istoj knjizi se kasnije govori ne samo o Petrovu dolasku u ovaj turski grad, nego i o njegovu propovijedanju.
Štoviše, ta ista tradicija tvrdi kako je u mjestu Knisset Mar Semaan Kefa (što na aramejskom jeziku znači spilja sv. Petra), sveti Petar slavio svetu euharistiju s tamošnjim vjernicima, te da bi upravo ova spilja mogla biti mjesto na kojem se obavljalo bogoslužje drevne Antiohijske crkve.
Smještena je na padinama planine Starius, duboka je svega 13 metara, a od poda do stropa visoka oko sedam metara. Najstariji dijelovi građevine koje i danas vidimo izgrađeni su od izvorne spilje udubljene u planini, a datiraju u 4. i 5. stoljeće, te uključuju mozaične podove i nekoliko freski sačuvanih s desne strane oltara.
Stoljećima unazad, niz malih akvadukata donosilo je vodu – što se smatra čudesnim – iz obližnjih izvora u jedan sasvim mali prostor gdje se obavljalo krštenje. Međutim, niz relativno nedavnih potresa ove je kanale u potpunosti učinio beskorisnima. Kada su križari zauzeli Antiohiju tijekom Prvoga križarskoga rata 1098. godine, spilji je dodano pročelje koje su osam stoljeća kasnije, 1863. godine, obnovili kapucinski franjevci po nalogu pape Pija IX.
Danas se ova spilja koristi kao muzej, ali, uz dopuštenje lokalnih vlasti, povremeno se održavaju i vjerski obredi.
