Početna stranica » Snaga u riječi žene

Snaga u riječi žene

136 pregleda

Biblijski tekstovi nerijetko nam donose jednu neobičnu, ali važnu osobinu žene, a to je moć ženine riječi putem nagovora (poticanje riječima da se što učini) i putem zagovora (zauzimanje za nekoga u njegovu korist). Ove radnje u sebi mogu imati dvojak karakter, tj. nagovor i zagovor mogu biti usmjereni prema nekom dobrom, ali i prema nekom zlom cilju

U knjizi Postanka imamo primjer nagovora na zlo kod Eve (Post 3,6), zatim kod Sare kada nagovara Abrahama da protjera Hagaru (Post 21,10), kod Rebeke kada nagovara Jakova da prevari svoga oca i Ezava (27,66-13), kod Dalile imamo primjer gdje prijevarom dobiva traženi odgovor od Samsona (Suci 16,6-18) itd. Međutim, mnogi primjeri u Svetom pismu svjedoče nam o snažnoj sposobnosti zagovora kojom žena može pozitivno i oslobađajuće utjecati na razvoj pojedinca, ali i čitavog jednog naroda. Takav snažan zagovor bila je Esterina molba kralju da zaštiti njezin narod (Est 7,3-4), zatim Deborin utjecaj u oslobađanju naroda zbog čega je Židovi i danas nazivaju majkom Izraela (Suci 4,4-10). U Novom zavjetu imamo značajan zagovor Pilatove žene, koju čak Pravoslavna crk­va slavi kao sveticu (Mt 27,19), a zasigurno najznačajniji zagovor u Bibliji je onaj Marijin: vina nemaju (Iv 2,1-12).

Brojni su primjeri koji pokazuju kako žene svojim nagovorima i zagovorima rješavaju gotovo nerješiva pitanja značajna za Crk­vu i društvo. To su žene poput sv. Katarine Sijenske i Ivane Arške. Sv. Katarina uspijeva dokončati sedamdesetogodišnje Avinjonsko sužanjstvo (1309-1378) te vratiti papu u Rim, a sveta Ivana Arška pojavljuje se u trenutku kada je umuknula muška, čak kraljeva riječ i uspijeva obraniti svoju domovinu. Ovi i mnogi drugi primjeri otvaraju nam posve novi i drugačiji lik žene. To je lik u kojem izgovorena riječ biva snažna i plodonosna. Korijen te snage nalazi se duboko u intuitivnoj, ali i afektivnoj ženskoj naravi. Žene u svijet unose određenu krjepost predanja koja ih čini vještima da ulijevaju vrijednosti poput vjere, hrabrosti, empatije i profinjenosti u ljudskim odnosima i kulturi. U djelovanju su diskretnije, odmjerenije, ali i srčanije.

Edith Stein tvrdi da se žena mora nalaziti gdje god se radi o cijelom čovjeku: njegovati ga, liječiti, obrazovati, pomoći mu, razumjeti ga ili izraziti njegovo biće – to je polje djelovanja za pravu žensku djelatnost (sva odgojna i njegovateljska zanimanja, ali i ostala gdje se radi o ophođenju s ljudima i brizi za njih). Ženama je povjeren odgoj, a odgajati može samo onaj tko ulijeva povjerenje. Upravo iz tog povjerenja dolazi plodnost ženine riječi, nagovora i zagovora. Zanimljivo je zapažanje profesorice sociologije obitelji Giulije Paole Di Nicola koja tvrdi da se svaki put kada se Crk­va, a s njome i društvo nađe na rubu ponora, pojavi neka žena da je učvrsti, obnovi i osvježi. Ona smatra da je to savez koji je Bog učinio s Marijom koja u Crk­vi nakon Isusove smrti počinje biti djelotvorna. Nakon posustalosti učenika, koji nisu znali što im je činiti, privukla ih je Marija, i kao da je preporodila nadu.

U naše vrijeme također imamo primjere odvažnih žena koje ulijevaju nadu suprotstavljajući se različitim ideologijama, osobito onim koje žele dovesti u pitanje identitet žene. Danas, kada su vrijednosti obitelji i društva poljuljane, potrebna nam je žena zagovornica koja ulaže svu svoju snagu i talente za očuvanjem moralnih načela. Takva žena nikada ne pretendira zauzeti mjesto muškarca u obitelji i svijetu (biti glava), ali svakako da svojim zalaganjem biva njegova suradnica i ona žena, za koju kaže sveti Pavao da može svetoš­ću i služenjem posvetiti ne samo svoga muža već i sve one koji su joj darovani. Njezina riječ utemeljena u vjeri ne može ostati neplodna ako poput kraljice Estere iziđe iz same sebe i svog egocentrizma, pospe svoju glavu pepelom i moli: “Gospodine, ti mi daj hrabrost! Osjećam strah, ti me ohrabri! Ti stavi pravu riječ u moja usta!” (Est 4,17).