Početna stranica » Sloboda mišljenja kao put u slobodu

Sloboda mišljenja kao put u slobodu

140 pregleda

Kao što se kaže da se pjesnik rađa (poëta nascitur), tako se može reći da se Albert Goldstein rodio kao izdavač. Za potvrdu navedene tvrdnje dostatno je uzeti u obzir samo njegovu biblioteku Antibarbarus koja je posvećena borbi protiv tradicionalnih i modernih, starih i novih barbarizama, borbi protiv „neotesanih” ljudi koji preziru i ideologiziraju cijelu kulturu, ne samo cijelu stvarnost nego i cijelu kulturu svode na puko sredstvo svoje volje za moću i tako razaraju sebe i svijet oko sebe.

Koju god knjigu iz biblioteke Antibarbarus uzmem u ruke – počevši od Norberta Eliasa (O procesu civilizacije), preko Jacquesa Le Goffa, Fernanda Braudela, Pierrea Chauneua, Jean-Claudea Kaufmanna i istaknutih pjesnika, pisaca, sociologa (Jeana Baudrillarda, Ralfa Dahrendorfa) do Radoslava Katičića (Illyricum mythologicum), Slobodana P. Novaka (Povijest hrvatske književnosti), Nikole Viskovića (Čovjek i stablo) i Žarka Paića (Politika identiteta) – svaka proširuje i produbljuje prostor ljudske slobode i zagovara bezuvjetno poštovanje svakoga čovjeka, cjelokupne prirode, svakoga bića u svemiru (N. Visković) te kulturu kao proces čovjekova usavršavanja sebe i svijeta (Ž. Paić).

Što je Bertija pokretalo na takav predan rad za slobodu čovjeka i čovječanstva? To naprosto ostaje tajna koju mi pokušavamo odgonetnuti. Koju god knjigu je uredio i objavio, mogao je čovjek u razgovoru doznati zašto je ta knjiga važna. Svaku je objavljenu knjigu toliko dobro istražio i doživio da je bilo dostatno samo postaviti pravo pitanje i razgovor bi se tada razvijao strastveno sve do kraja, a to znači do naše izmorenosti. Iz prijateljstva sam ga zvao Židovom, a pod time sam mislio na njegov angažman za slobodu i na njegovu pripadnost tisućama i tisućama Židova (spominjem samo Isusa, Marxa, Einsteina, Freuda, mislioce Frankfurtske škole i Hannu Arendt) koji su, svaki u svom odsječku vremena, zastupali slobodu svakoga čovjeka i cijeloga čovječanstva.

Da se Bertijev angažman za slobodu čovjeka i čovječanstva ostvarivao prvenstveno u njegovoj slobodi mišljenja, svjedoči i sljedeći događaj. Berti je u svojoj biblioteci Antibarbarus 2005. godine objavio knjigu Žarka Paića pod naslovom Politika identiteta: kultura kao nova ideologija. Međunarodni forum Bosna organizirao je predstavljanje te knjige u Sarajevu 26. svibnja 2006. u hotelu Holiday Inn. Na predstavljanju knjige govorili su Nirman Moranjak-Bamburać (pokoj njezinoj dobroj duši!, koja je nekoliko mjeseci nakon toga preminula), Berti, autor knjige Paić i ja. Nakon predstavljanja upriličen je kratki domjenak u hotelskom prostoru. Poslije toga Berti, Žarko i ja smo otišli na večeru u restoran Kula kod sarajevskoga aerodroma. U restoranu smo se zadržali dva-tri sata, a zatim razgovor nastavili u razgovornici Franjevačke teologije u Sarajevu do tri sata poslije ponoći. U tom su razgovoru stalno na tapetu bila bitna pitanja ljudskoga postojanja na zemlji; pitanje života i smrti te pitanje smisla našega postojanja. Berti i Paić su vrlo načitani i vrhunski obrazovani ljudi i teško je naći autora kojega oni ne poznaju. Obojica su svjesni da se smisao obrazovanja sastoji u tome da nas vodi u samostalno i slobodno mišljenje, što su te večeri i pokazivali na zadivljujući način. Razgovarati o bitnim pitanjima kao o svojim duboko osobnim pitanjima toliko predano kao Berti i Žarko, zaista je doživljaj koji potvrđuje da istinska sloboda misli vodi u darežljivost i velikodušnost – u slobodu od tuđega i od vlastitoga egoizma te da je sloboda nedjeljiva: ili smo svi slobodni ili nitko nije slobodan. Sjetili smo se i Nikole Šopa koji je rekao otprilike ovako: koliko slobode oduzmeš drugome, toliko je oduzmeš i samome sebi, i to u istom trenutku.

Iz te svoje slobode misli i govora, koja izvire iz slobode njegove savjesti, Berti je pristupao svakoj knjizi u svojoj biblioteci kao posebnom i neponovljivom biću. Poštovao je dostojanstvo svake knjige, što se očitovalo u njegovoj brizi za izgled knjige i njezinih slova te izbjegavanje bilo kakve pogreške u tekstu (o čemu svjedoči njegova biblioteka Titivillus), osobito dostojanstvo misli sadržanih u knjizi jer nas samo slobodne misli oslobađaju.

Kada se povela riječ o slobodi, Berti nije priznavao neutralnost. Kako biti neutralan (ravnodušan) prema slobodi ljudskoga bića? Biti ravnodušan prema slobodi, koja je bit ljudskoga bića, za Bertija je značilo gaziti ljudsku slobodu i zagovarati tlačenje čovjeka. Sve što činimo na zemlji uvećava ili umanjuje slobodu. Trećega rješenja u tome nema (tertium non datur). Ravnodušnost prema slobodi vodi u razaranje tuđe i vlastite slobode. Osjećaj za slobodu i dostojanstvo drugoga čovjeka Berti je osobito posvjedočio primanjem izbjeglica u svoj stan za vrijeme posljednjega rata u Bosni i Hercegovini. Kod njega je, dakle, sloboda prelazila u darežljivost i velikodušnost, što sam osobno doživio u svakom susretu s njime. Znao je koliko volim knjige pa mi ih je nesebično poklanjao. U Zagrebu mi nije dao platiti ni knjigu ni piće u gostionici.

Blagdan slobode

Iz Bertijeve slobode misli izvirala je njegova sloboda govora koju je prakticirao na svakome mjestu. Ja sam prevodio neke autore na naš jezik i pisao o njima studije, a on mi te spomenute večeri (naše posljednje zajedničke večeri) reče: „Napiši mi jednu svoju knjigu!” Time je želio reći da napišem knjigu na svoj način, u kojoj ću pisati ja kao ja, u kojoj ću potpuno stajati iza svojih misli. Znao je Berti da je u pravom smislu slobodan samo onaj čovjek koji može kazati svoju vlastitu riječ. Iz slobode misli proizlazi sloboda riječi i te se dvije slobode uzajamno pretpostavljaju i uključuju, razvijaju i ostvaruju.

Tijekom razgovora spomenute večeri složili smo se, premda je ta misao na stanovit način prisutna i kod Karla Marxa, da su tlačitelji jednako neslobodni – jednako otuđeni od vlastite biti – kao i potlačeni. Zbog toga je potrebno oslobođenje i potlačenih i tlačitelja. U nas je na Balkanu uobičajeno biti „slobodan” na tuđi račun, ali to se ne može nazivati slobodom, nego njezinim ukidanjem. Tako smo u razgovoru došli do pojma ideologije (o kojoj je Žarko izvrsno pisao), o pretvaranju cijele kulture – uključujući i religiju – u ideologiju, i to ne samo kod nas, nego i diljem svijeta. Posljednje pitanje u razgovoru bilo je pitanje smrti. Znakovito je da su nekoliko mjeseci nakon te večeri Nirman i Berti  preminuli. Očekujući vlastitu smrt, Žarko je zaželio da mu dođem na sprovod, a ja sam mu odgovorio da je on mlađi od mene pa neka on dođe na moj sprovod.

Razgovori s Bertijem bili su blagdani slobode na kojima čovjek izgubi osjećaj za prostor i vrijeme. Prolazili su sati i sati, a da mi to nismo zamjećivali. Ti doživljaji slobode misli, ti poetski trenuci davali su nam snage za ostvarivanje slobode u proznom (svakidašnjem) životu.

Post scriptum

Ostao sam ljut na Bertija jer je najprije „dopustio” da ga duboko zavolim kao prijatelja, a onda je jednostavno otišao. Racionalno gledano, to što tvrdim smiješno je i za mene, ali ja naprosto tako osjećam. Ljubav se ne može racionalizirati, tj. ne može se svesti na racionalno mišljenje.