Na zapadu Bosne i Hercegovine u masivu planine Šator nalazimo jedno o naših najljepših planinskih jezera – Šatorsko jezero. Smjestilo se ispod vrhova Velikoga i Maloga Šatora i Babine grede, a sa sjeverne strane malim prijevojem je odvojeno od padina koje gravitiraju sjeveru i sjeveroistoku. Samo jezero smješteno je u ledničkom cirku koji je tipičan za dinarske planine, a led se u tom razdoblju spuštao od vrhova prema Tičevskom i Preodačkom polju.
Zanimljivo je da se ti vrhovi Šatora uzdižu 400 m iznad razine jezera. Posebno se tu ističe Babina greda koja je u potpunosti obrasla borom krivuljom, poznata još kao Vražji vrtovi, pa je ta strana Šatora iznad jezera praktički neprohodna. Samo jezero nalazi se na 1488 m nadmorske visine. Dugo je 280 m pravcem jugozapad – sjeveroistok, a široko je 120 m. Ni ovo jezero ne dolazi u naša duboka jezera jer ima dubinu od 6 m.
I ovo jezero nije bez izvora vode koji mu osiguravaju stalnu svježinu i bogatstvo kisikom što pogoduje živom svijetu u jezeru. Prema provedenim mjerenjima ljetna temperatura vode u jezeru je oko 17 °C, a temperatura vode u izvorima je 6 °C. Ipak, za jako toplih dana temperatura vode se penje i do 20 °C. Jezero se zimi zamrzava jer dolazi u red naših visokoplaninskih jezera sa surovom i hladnom klimom. Tako je jezero zaleđeno od studenoga do travnja, a led dosegne i 70 cm debljine. Ovo je jako nepovoljno za ihtiofaunu koja u jezeru nije razvijena kao u drugim jezerima.
Na sjevernoj i istočnoj strani jezera nalazimo bukovu šumu subalpinskoga tipa, sa zakrivljenim dijelovima debla što je posljedica dugotrajnoga ležanja snijega, a koja nešto niže prelazi u šumu bukve i jele. Pojava ove šume na ovom mjestu uvjetovana je temperaturnom inverzijom. S druge strane iznad dižu se šume bora krivulja, veoma vitalne, guste i neprohodne. Ovdje treba spomenuti i vegetaciju sipara koja je zaista specifična na ovom području s brojnim rijetkim vrstama biljaka. Te šume karakterizira pojava rijetkoga runolista na malim čistinama među borovima. Uz samo jezero nalazimo i nekoliko vrsta vrba među kojima dominiraju iva i bijela vrba te jedna vrsta rakite. Inače, biljni pokrivač oko jezera je brojan i raznolik s velikim brojem ljekovitoga bilja. Ipak, najfascinantnije su mahovine koje prekrivaju izvore iz kojih se jezero napaja svježom vodom.
Na jugozapadnoj strani jezera ispod vrhova ove planine nekoliko metara od njegove obale nalazi se Šatorsko vrelo. Na suprotnoj strani jezera od vrela, odnosno na njegovoj sjeveroistočnoj strani nalazi se „sifon ili odljev” gdje voda iz jezera otječe pa na taj način jezero uvijek zadržava istu razinu vode. Pored izvora na jugozapadu postoji nedaleko od jezera i poznato Bulino vrelo za koje se vežu ljekovita svojstva, što još nije znanstveno potvrđeno. Inače voda koja se gubi u malom skoro neprimjetnom ponoru na sjeveroistoku jezera, da bi se kasnije pojavila ispod Bulina vrela kao Mlinski potok, jedna je rječica od koje kasnije nastaje Unac. Sam izvor je u nekada poznatoj Šatorskoj prašumi.
Iako je voda iznimno čista, ima jako slabu vidljivost. Na dnu jezera su biljke iz roda mrijesnica zbog njih providnost vode iznosi samo do 4 metra. Na mjestima gdje se još nisu nastanile može se vidjeti skoro i samo dno, osim u najdubljim dijelovima. Boja vode je iskonski zelena zbog brojnih mrijesnica u vodi, ali i drugih vodenih biljaka koje rastu na dnu jezera, a uzdižu se do površine vode i stvaraju čitavu vodenu šumu.
Već smo spomenuli da u jezeru nema ihtiofaune zbog surovosti klime, ali od životinja u njemu nalazimo vodozemce, žabe i tritone.
Od naše velike šumske faune oko ovoga jezera nalazimo smeđega medvjeda i vukove, a u zadnje vrijeme na području jezera primijećeni su i risovi. Također, tu su i srne, a u šumi iznad jezera nekada su se mogle naći i divokoze koje su tu introducirane.
Ornitofauna je brojna, ali većinom su to vrste vezane za okolinu jezera, dok se na samom jezeru mogu ponekada naći samo divlje patke koje se tu kratko zadržavaju.
Kada su u pitanju prijetnje jezeru, čovjek sa svojim aktivnostima je iznimna prijetnja. Tako je krajem sedamdesetih godina do jezera urađen šumski put, a kasnije napravljen objekt zatvorenoga tipa koji je nakon rata bio obnovljen, ali nikada u punoj funkciji. Ipak, najveća prijetnja je smeće i bacanje otpadaka u čistu vodu, kao i njihovo ostavljanje oko jezera. Tu su i turisti koji kampiraju oko samoga jezera na neprikladnim mjestima.
Planina Šator je tijekom povijesti bila veoma često izložena požarima. Posebno su tridesetih godina prošloga stoljeća bili veliki požari kada su izgorjele velike površine šuma pod borom krivuljom iznad jezera. Pored tih šuma izgorjele su i šume običnoga i crnoga bora na nižim nadmorskim visinama.
Najveći i po legendama najpoznatiji izvor kod Šatorskoga jezera je Bulino vrelo. A legenda o njemu je sljedeća: Slijepa djevojka, tužna i jadna, krenula je da se utopi u Šatorskom jezeru. A kada je došla na prvo vrelo, sjela je da se odmori i osvježi. Čim se umila studenom vodom, odmah je progledala.
