Groblje sv. Ive se nalazi na desnoj obali rijeke Bistrice u Livnu. U prošlosti je na ovom području bio samostan sv. Ivana Krstitelja koji je uništen i spaljen za vrijeme osmanske vladavine. Samostan se prvi put spominje u oporuci Andrije Pervošija iz Splita, 7. siječnja 1367. godine. Tom oporukom on ostavlja novac samostanima u Bosni, Bistrici i Livnu. Pod nazivom „Ordinis Minorum S. Johannis de Bistrica“ spominje se u registrima pape Nikole V. U defteru Kliškog sandžaka 1604. godine je upisana Crkva sv. Ive u Zastinju koje je danas sastavni dio Livna.
Arheološka istraživanja su potvrdila narodnu predaju da je samostan spaljen. Ipak, o trenutku razaranja, narodna predaja govori kako je samostan zapaljen tijekom 17. stoljeća, a pronađeni arheološki materijal datira iz 14. i 15. stoljeća što ukazuje na podatak da je samostan spaljen najkasnije osamdesetih godina 15. stoljeća, u vrijeme osmanskih osvajanja Livna.
Na ovom je području izgrađeno groblje, a 1885. godine sazidana kapelica i posvećena sv. Ivanu Krstitelju. U funkciji je bila do 1991. godine. Zbog arheoloških istraživanja srušena je 1994.–1995. godine budući da je pokrivala ostatke srednjovjekovnoga samostana. Na ovom je području pronađen brojan arheološki materijal iz prapovijesnoga vremena do kasnoga srednjega vijeka. Arheološko područje samostana sv. Ive u Livnu proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2004. godine.
