Rafael Dropulić, javnosti poznat po nadimku Rafo, rođen je 28.1.1983. u Mostaru. Djetinjstvo je proveo u Pločama gdje je završio osnovnu školu nakon čega se odselio u Zagreb gdje je završio gimnaziju i i studij Komunikacijskog menadžmenta. Postao je poznat zahvaljujući pobjedi u reality showu Story Supernova Music Talents.
Danas ispunjen i sretan, suprug i otac radi već duže vrijeme kao viši stručni suradnik u Odjelu za obrtništvo i poduzetništvo u upravi Grada Zagreba, a povremeno radi i kao voditelj emisije Blagoslovljen tek na Laudato televiziji.
Rafaele, kad god se pojavite u medijima, Vi ste nasmijani odnosno sretni. Kako to? Jeste li po naravi takvi ili je u pitanju neki drugi recept za sreću?
Ha, ha, ha… Istina, često sam nasmijan, ali to ne znači da sam uvijek i sretan. Običan sam čovjek kao i svi drugi, sa svojim boljim i gorim danima, ali kada sam u odnosu i komunikaciji s drugima, onda mi sreća poraste pa čak i kada sam tužan. Eto, možda zato i „osmijeh u medijima”, a i narav je vjerojatno u pitanju, odmalena sam bio, što se kaže, „pozitiva”. Što se tiče recepta za sreću, Isus ga je davno dao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”. Tko to usvoji riješio je sreću za cijeli život. Eto, tako lako, a opet tako teško. Ali sve se može uz milost Božju pa pomalo.
Nakon Vaše pobijede u showu Story Supernova Music Talents mnogi su vjerovali da je takvo nešto za mladoga čovjeka vrhunac uspjeha, zadovoljstva i sreće. Je li to baš tako?
Pa… meni je to više bilo kao početak, a ne vrhunac uspjeha. Cijeli život sam se bavio glazbom i SSNMT je bio odlična platforma da dođem do prvoga cilja koji sam kao mali zacrtao, a to je snimanje albuma. Međutim, na kraju se ispostavilo da moram raditi sve i svašta samo ne snimiti album. Zato tih godina nisam imao ni zadovoljstva ni sreću. Naizgled, imao sam sve što jedan prosječan mladi čovjek može poželjeti, novac, auto, slavu i ostale „budalaštine”, a jedino što sam zaista želio cijelo to vrijeme je snimiti vlastiti album po svom guštu i ukusu, a to nisam dobio.
Na kraju, morao sam svašta trpjeti i proživljavati, a zadovoljstva nije bilo jer moja jedina želja se nikada nije ostvarila. To me trgalo fizički i psihički. To vam je kao da neki mladi nogometni super talent potpiše milijunski ugovor s npr. Real Madridom, ali cijelu karijeru provede na klupi i nikada ne zaigra. I svi misle kako mu je super jer ima milijune, a on plače na klupi jer ga novci ne zanimaju i samo je htio igrati jer voli i uživa u nogometu. Ugrubo rečeno, izvana sjaj i blještavilo, a iznutra jad i bijeda.
Vama su se na estradi otvarala mnoga vrata, ali ste sve to prodali kako biste kupili onu njivu u kojoj ste pronašli blago kako stoji u evanđelju (Mt 13,44) pa ste krenuli drugim putom. Sve to zahtijeva traženje i neumornu angažiranost u radu na sebi. Kako Vas je put vodio tu gdje ste sada i je li se sve to isplatilo?
Moje traganje za Bogom nije počelo, kao što mnogi pogrešno misle, nakon što sam postao poznata i javna osoba. Za Bogom sam počeo ozbiljno tragati u trećem razredu srednje škole. Duga je to priča. Kod mene se obraćenje nije dogodilo preko noći. Trajalo je to dosta godina. Tragao sam za Bogom srcem i intelektom – čitanjem knjiga i razgovarajući s drugim osobama koje su ga tražile, pronašle ili su mislile da su ga pronašle. Usput sam se molio Bogu da mi svaku novu spoznaju usadi i u srce. Probat ću to ukratko posvjedočiti, s obzirom na to da nema toliko prostora za detalje.
Kada sam imao 17 godina, doživio sam jednu veliku traumu koja je zapravo bila vrhunac depresivnoga razdoblja koje je trajalo nekoliko godina. Tinejdžerske sam godine proživio kao prosječno „svjetovno” dijete, iako tradicionalno odgojen katolik, a s obzirom na to da sam hipersenzibilna i introvertna osoba, bio sam dosta zatvoren i utjehu sam tražio u pogrešnim stvarima, što je jako loše utjecalo na mene. U jednom trenutku, nakon prekida trogodišnje veze s tadašnjom djevojkom, u meni se nešto snažno pokrenulo te mi se u srcu pojavila žarka želja da upoznam Boga jer sam vjerovao da je Bog izvor sreće i mira. Iako sam kršten, pričešćen i krizman te dolazim iz katoličke obitelji, naša je vjera bila „tradicionalna”. To je dobro jer dobiješ klicu Duha Svetoga…
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
