Početna stranica » Prispodoba o milosrdnom ocu

Prispodoba o milosrdnom ocu

1,3K pregleda

U Lukinu evanđelju (15,11-32) Isus pripovijeda prispodobu o rasipnom sinu i poučava nas Očevoj ljubavi i milosrđu.

Ipak, ova prispodoba o sinu koji traži dio nasljedstva, potom odlazi i potroši ga da bi ga na kraju raširenih ruku dočekao njegov otac, prepuna je malih detalja koji su bili potresni za Židove Isusova vremena. Evo samo nekoliko ulomaka ove prispodobe koji su zasigurno zbunili ili čak zaprepastili Isusove slušatelje.

1. Slika sina koji traži nasljedstvo ima mnogo dublju poruku

„Mlađi sin reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje.” Lk 15,12

Židovski običaji toga vremena nalagali su da se pričeka očeva smrt kako bi se raspodijelilo nasljedstvo. No, u ovome slučaju, tražeći prijevremeno svoj dio, mlađi sin kao da kaže svom ocu: „Ti si za mene mrtav.” Mnogi bi ovu želju mlađega sina tada razumjeli kako izraz velikoga nepoštovanja prema vlastitome ocu.

2. Tko ne poštuje Toru sramoti obitelj

„Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” Lk 15,13

Nakon što je primio svoj dio nasljedstva, mlađi sin odlazi u inozemstvo gdje krši zakon Tore. Ne samo da na taj način sramoti svoju obitelj, nego bitno razbaštinjuje samoga sebe po tim grijesima.

3. Život sa svinjama znak je nečistoće

„Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.” Lk 15,14-16

Zbog obredne čistoće, Židovi nisu smjeli jesti svinjetinu. Činjenica da je rasipni sin ne samo živio sa svinjama, nego i jeo njihovu hranu, zasigurno bi ogadila Isusove slušatelje. Štoviše, živjeti sa svinjama znači oskvrnuti vlastito biće, a jesti njihovu hranu znak je nutarnje prljavštine.

4. Očev zagrljaj čini se nepravednim

„Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.” Lk 15,16-20

Kada je rasipni sin konačno odlučio vratiti se svojoj obitelji, ne čini to samo zato što se kaje, nego i zbog toga što je umirao od gladi. Njegovom ocu ta činjenica nije smetala, te mu je potrčao ususret i zagrlio ga. To što je otac prihvatio svoga sina zasigurno bi zbunilo Židove koji bi ovaj čin smatrali krajnje nepoštenim.

5. Prsten je bio obiteljski pečatnjak

„A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!’” Lk 15,21-22

Židovi nisu imali običaj nositi nakit kao modni dodatak. Prsten koji je otac dao sinu bio je pečatnjak koji je u sebi imao obiteljski grb. Po tome što sinu dopušta nositi taj prsten, otac ga poziva u svoj dom kao dio njegove obitelji.

6. Otac je pazio i na prolazna dobra

„A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga!’” Lk 15,22

Isus nastavlja potresati židovsko slušateljstvo ljubavlju milosrdnoga oca i njegove brige za blagostanje njegova sina. Dajući mu odjeću i obuću, otac ukazuje na to da će njegov sin uvijek biti zbrinut u njegovu domu i da zasigurno nikada neće biti rob.

7. Ugojeno tele čuvalo se za slavlja

„Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.” Lk 15,23-24

Za židovski narod ugojeno tele bilo je izabrana vrsta mesa i pripravljalo se samo za najveće svetkovine i slavlja. Očev izbor ove vrste mesa ukazuje na to da je za njega povratak sina bio dostojan velikoga slavlja.

8. Stariji sin predstavlja Mojsijev zakon

„A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’” Lk 15,25-30

Reakcija starijega sina predstavlja mojsijevski zakon. Istovremeno Isus, govoreći prispodobu o izgubljenome sinu uvodi zakon novoga saveza. Stariji sin s pravom je ljutit, jer je cijeloga života obdržavao zakon. Otac to razumije, pa ga moli da uđe, kako bi mu objasnio zašto je zaželio dobrodošlicu njegovome rasipnome bratu.

9. U prispodobi Isus otkriva identitet oca

Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’” Lk 15,31-32

Na kraju ove prispodobe Isus svojim slušateljima Židovima objašnjava tko je otac. To je Isusov Otac (Abba) – izvor bezuvjetne ljubavi. Po ovoj prispodobi Isus pokazuje da, unatoč udaljenosti u kojoj se zbog grijeha nalazimo u odnosu prema Bogu, Otac uvijek čeka raširenih ruku kako bi nas ponovno prihvatio u svoje kraljevstvo.