Žurba je u posljednje vrijeme uzela previše maha, pa često kažem: „Pričekaj trenutak, zlato”. To kažem sinu dok dotjerujem njegovu sestricu. To kažem kćerkici dok pomažem njezinu bratu, a kažem i svom strpljivom mužu. Opažam da se tom rečenicom služim često u raznim zgodama.
Prije nekoliko dana moj me je sin zamolio da mu pripremim užinu, a ja sam mu odgovorila: „Pričekaj trenutak, zlato.” Požurila sam da završim što sam počela, a zatim potrčala da mu spremim užinu. On je sjeo i slatko jeo, a ja sam pošla dovršiti započeti posao. No onda sam se predomislila i sjela pored njega.
„Hvala ti što si me čekao dok sam slagala tanjure, doista si bio strpljiv.” On je kimnuo glavom i mazao kruh čokoladnim namazom. „Znaš, Samuele, u posljednje sam vrijeme stalno u poslu. Moram ti često ponavljati da pričekaš trenutak prije nego ti ispunim želju. Ti razumiješ da se ponekad mora pričekati, zar ne?”
On me je pogledao sa smiješkom. „Da, ti kažeš ‘samo trenutak’, a onda me slušaš s oba uha. Dok ti govorim kad nešto radiš, možeš me slušati samo jednim uhom. Kad strpljivo čekam, bolje me čuješ.”, rekao mi je razložito.
Iznenadila sam se. Moje dijete, koje nije imalo ni pet godina, dalo mi je razborito tumačenje. Shvatila sam da je rečenicu „pričekaj trenutak” prihvatio kao dokaz ljubavi, kao da sam mu rekla: „Pričekaj trenutak, pa ću ti moći pokloniti svu svoju pozornost.” Ili „Važno mi je to što mi želiš reći, želim te čuti s oba uha.”
„Samuele, sasvim si u pravu”, odgovorila sam mu, „volim te i drago mi je kad mogu biti s tobom. Želim s oba uha slušati ono što mi govoriš jer si ti jako važan u mom životu.”, dodala sam grleći ga čvrsto.
Dok sam te večeri ušuškavala Samuela prije spavanja, pomilovao me je po licu i zafućkao mi na jedno, pa na drugo uho. Nisam razumjela što je htio reći, pa sam tražila tumačenje.
„Želim biti siguran da su ti uši čiste.” Privukao me je k sebi i šapnuo: „Htio sam se uvjeriti da me slušaš s oba uha, jer ti želim reći da te volim najviše na svijetu.”
