Početna stranica » Poznajemo li Bobovac?

Poznajemo li Bobovac?

257 pregleda

Bobovac je u 14. i 15. stoljeću bio poznat kao „stolno mjesto" bosanske države. U njega su često dolazili strani izaslanici, osobito iz grada Dubrovnika i Venecije, ali i drugih dalmatinskih gradova (npr. Šibenika i Trogira). Mnoge povelje i ugovori nose oznaku da su pisane u Bobovcu ili podno njega ili pak da su upućene u Bobovac.

Kad je Ćiro Truhelka pisao o našim starim gradovima i kaštelima, priznao je Bobovcu prvo mjesto među svima ostalima. Nakon što ga je sam razgledao, vidio je da se on svojim izgledom ne ističe i da o njemu malo što može reći. Stvar se znatno promijenila nakon istraživanja Pave Anđelića godine 1961-1967, iako su nekadašnje utvrde i zgrade gotovo bez traga nestale. Pokušat ćemo približiti čitateljima ono što je Bobovac nekoć bio pa ćemo izložiti njegovu povijesnu ulogu, njegovo mjesto, njegove građevine i njegovo umjetničko značenje.

Povijesna uloga Bobovca

Bobovac je u 14. i 15. stoljeću bio poznat kao „stolno mjesto” bosanske države. U njemu su stolovali ban Stjepan II. Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I., njegov nasljednik kralj Dabiša, a za njim i njegova udovica Jelena (Gruba). Nakon njih tamo su boravili kralj Ostoja i njegov sin, zatim kralj Tvrtko II. i napokon Stjepan Tomaš i kraljica Katarina.

Razumljivo je stoga da su u taj „grad” često dolazili strani izaslanici, osobito iz grada Dubrovnika i Venecije, ali i drugih dalmatinskih gradova (npr. Šibenika i Trogira). Mnoge povelje i ugovori nose oznaku da su pisane u Bobovcu ili podno njega ili da su upućene u Bobovac.

Bobovac je bio važan i kao teško osvojiva utvrda. – Kad je car Dušan godine 1349. i 1350. želio kazniti bana Stjepana, došao je s vojskom pod taj banov grad, opsjedao ga i na koncu uvidio da ga ne može osvojiti. – Kad se ban Tvrtko, početkom 1370-ih, borio sa svojim bratom Vukićem da bi ostao na vlasti, važno je bilo to što je uz Tvrtka pristajao zapovjednik Bobovca Stjepan Rajković; taj njegov stav znatno je pridonio Tvrtkovoj pobjedi. – U 15. stoljeću, kad su se sukobili kralj Ostoja i kralj Tvrtko II., vodile su se upravo oko Bobovca česte i teške borbe. U njih je bio upleten i vojvoda Hrvoje Vukčić, i kralj ugarsko-hrvatski Sigismund, njegovi banovi Ivan Morović i Pavao Bešenji i čuveni ratnik Pipo od Ozore. Tada je kroz šest godina Bobovac šest puta izmijenio gospodara. – Važnost Bobovca vidi se napokon i po tome što je sultan Mehmed, hoteći osvojiti Bosnu, došao pod Bobovac; s padom toga grada pala je i Bosna.

Budući da je imao tako važnu ulogu, državnu i vojničku, razumljivo je da su bosanski vladari nastojali uzdići ga da bude dostojno mjesto njihova stolovanja. Pozvali su dosta vještih umjetnika i obrtnika u njega a tamo su sakupljali ili primali kao darove umjetnine i dragocjenosti.

Smještaj Bobovca

Kako da se dođe do Bobovca?

Ima za to više načina a mi ćemo izložiti onaj koji nam se čini najnaravnijim – prateći tijek rijeka. Ako krenemo iz Sarajeva uz rijeku Bosnu, kod Čatića (50 km na sjever) doći ćemo do ušća Trstionice. Krenimo dalje uz tu rijeku pa ćemo naići, nakon devet kilometara, pred Kraljevom Sutjeskom na ušće Bukovice u Trstionicu. Sad nastavimo ići uz Bukovicu pa ćemo uskoro proći kroz selo Poljane i ući u kanjon Bukovice. Nakon pješačenja od jednog sata, izbit ćemo do sastavka Bukovice i Mijakovice. U kutu između njih izdiže se strmo brdo, visoko stotinjak metara. Po njegovu hrptu pružao se nekoć, na dužini od kojih 500 metara, grad Bobovac.

Ovo je mjesto s graditeljskog gledišta vrlo neprikladno za podizanje naselja i za gradnju većih zgrada. Hrbat te kose vrlo je uzak i postupno se spušta od sjevera (tj. od brežuljka Vis) prema jugu. Osim toga, po njemu se pruža, od istoka prema zapadu, nekoliko okomitih grebenova, koji su ponegdje visoki pet metara pa i više. No, unatoč svemu tome, vojni razlozi onoga vremena bili su u prilog gradnje tvrđave upravo na tom mjestu. S triju strana ono je bilo nepristupačno pa ga je bilo teško osvojiti a lako braniti. Stoga su graditelji podzidama proširili uski prostor sa strane; izbočine tla negdje su poravnali a uleknuća ispunili. Čak su i one poprečne grebenove iskoristili pa su im oni, budući da su bili okomiti, na više mjesta poslužili kao zidovi kuća. Sjevernu stranu, preko koje je bilo moguće pristupiti Bobovcu, zaštitili su snažnim bedemima i kulom, a ispred nje iskopali dubok jarak.

Zgrade na Bobovcu

Navest ćemo najvažnije zgrade podignute na uskom hrptu Bobovca: bedeme i kule, kraljevski dvor, crkvicu, i obične kuće.

a) Bedemi i kule

Ukupna dužina gradskih zidina bila je 1.100 metara. Njihova se visina danas ne zna; debljina im je bila nešto više od jednoga metra, a negdje je dosezala i do 140 metara. Ulaz u taj bedemima okruženi prostor bio je na sjeveroistoku, blizu Visa.

Na bedemima je bilo raspoređeno jedanaest kula. Prva je bila na sjeveru i zvala se Branič. Na njoj je debljina zidova u temeljima bila 3-4 metra a imala je tri kata. Danas je taj zid, i tamo gdje je najviši, visok samo 1,5 metara.

Kula blizu Crkvice, povezana s kraškim grebenom, imala je valjkast oblik i snažno krunište. Neke su kule imale jednu stranicu zajedničku s bedemima a ostale su bile izvan njega.

b) Dvor

On se nalazio na sjevernom dijelu Bobovačke kose, nešto niže od Visa. Sačinjavale su ga Gornja palača, Donja palača i Dodatak, dvorišta, prilazi, neke radionice i spremišta. Glavni vanjski zidovi bili su od kamena a u južni zid bio je uključen i okomiti greben. Gornja palača (površine u tlocrtu oko 250 m²) imala je barem četiri kata i bila pregrađena drvenom građom a drvene su bile i stube. Nad ulaznim vratima i nad prozorima stajali su kameni ukrasi, među njima i orao. Donja palača imala je, kako se čini, samo dva kata. Uz razna dvorišta i prilaze, tamo su bile i dvije cisterne: jedna kružnog, druga jajolikog presjeka.

c) Crkvica

Daljnja veća cjelina nalazi se znatno južnije, udaljena od dvora oko 300 metara. Ona se sastoji od crkvice, koja je sada i restaurirana, od tzv. “velike” crkve te od zgrade koja je, kako se čini, pripadala fratrima.

Prva spomenuta zgrada (crkvica) bila je grobna kapela nekih bosanskih vladara. Njezina ukupna površina iznosi 64,5m² a sastoji se od gotovo kvadratne lađe i nešto manjeg, uglavnom kvadratnog, svetišta. Ta crkva, vrlo debelih zidova (oko 145 cm), nosila je rebrasti gotski svod i bila pokrivena drvenim daščicama. Bila je oslikana, ali su od tih slika ostali uglavnom samo komadići. Crkva je imala i tri manja zvona; sačuvana su i do danas, jer su ih na vrijeme sakrili, zakopali u zemlju. – U gornjem dijelu crkve bile su smještene četiri grobnice, a ispred crkve tri i još jedna s lijeve strane.

Blizu grobne kapele nalijevo nalaze se temelji „velike” crkve (o. 300 m²), koju je započeo graditi kralj Stjepan Tomaš, ali je dospio podići samo podzide i dobar dio temelja. U crkvi su bile predviđene tri polukružne apside.

U blizini tih crkava nalazila se i fratarska kuća.

d) Cisterne

Na ovom brdu nije bilo vode pa su morali izgraditi cisternu: dvije su bile uz kraljev dvor a jedna uz crkvicu. Radio ih je stručnjak iz Dubrovnika (Bogoslav Jugonić) upotrijebivši kao gradivo kamen i sivu, nepropusnu glinu. Bit će da su vodu za piće donosili i u drvenim posudama, “bremama”, iz vrela.

e) Stambene zgrade

Na Bobovcu su boravili i drugi ljudi osim kralja i njegovih dvorana: vojna posada, razni obrtnici, stručnjaci i umjetnici. Vojnici su stanovali dijelom po kulama a drugi ljudi po drvenim kućicama, razasutim između dvora i crkvice, ispred i ispod bedema. Te drvene kućice, od svega jedne prostorije, bile su vrlo malene (po 16 m² a ako su bile veće i do 30 m²). Stanovnika unutar bedema i nije moglo biti više od 200 ljudi. Zapaženi su tragovi od pedesetak kućica.

Kad je turska vojska osvojila Bobovac, bedeme su porušili, dvor i ostale zgrade zapalili, izuzevši grobnu kapelu. Ostatci paljevine ispunili su preostale ruševine. Ipak, desetak godina nakon osvojenja došla je turska posada na Bobovac i preudesila ono što je ostalo za svoje potrebe. Napokon su i oni, početkom 16. stoljeća, napustili Bobovac. Zatim je on stoljećima bio prepušten djelovanju prirodnih sila. Grmlje i stabla prekrili su zgrade: u dvoru je izrastao javor, kojem je deblo bilo promjera preko pola metra a tako i divlja kruška; na grobnoj kapeli pojavio se glog i drugo grmlje, pa je ona izgledala kao omanji humak. Sve je to trebalo, četiri i pol stoljeća kasnije, raščistiti i dijelom konzervirati.

Umjetnička ostavština Bobovca

Bobovac je kroz čitavo stoljeće bio boravište bosanskih banova i kraljeva i to u vrijeme renesanse. Održavali su veze s Dubrovnikom, Italijom i Ugarskom pa je razumljivo da se u tome gradu nakupilo i mnogo dragocjenosti pa i umjetničkih djela. A onda je došlo sustavno rušenje osvajačâ i oskvrniteljâ grobova, djelovanje prirodnih sila i vegetacije pa je sve bilo uništeno. Je li baš sve nestalo?! Sačuvane su ipak neke mrvice i one svjedoče da se na ovom dvoru cijenila i njegovala umjetnost.

Već smo spomenuli lijepa zvona, kamene ukrase nad vratima i prozorima a mogli bismo s istim pravom navesti i predmete od stakla i keramike, nakit i pečatnjake. Ipak, bez popratnih ilustracija to ne djeluje uvjerljivo. Ovdje ćemo, zbog toga, navesti samo tri primjerka umjetnosti s Bobovca.

a) Jednu od tri nadgrobne ploče bosanskih vladara iz grobne kapele. Bile su izrađene od crvenog, fino poliranog, mramora a prikazivale su pokojne vladare u ležećem položaju. Dijelovi tih ploča, razvučeni čak do Bukovice, sad se nalaze u sarajevskom muzeju. To su zaista lijepa djela, ravna i onim ponajboljim te vrste svoga vremena.

b) Jedna, naizgled skromna, posuda Brončani kotlić, nađen je nakon austrijske okupacije u cisterni na Bobovcu. Sad se nalazi u sutješkom samostanu. Na njemu je talijanski umjetnik, blizak Antoniju Pallaiuolo, urezao prizore iz bitke. To je odličan rad dostojan zbilja velikog umjetnika a ne običan, serijski odljevak.

c) Lik žene, rađen na kosti, visine 11,5 cm, dobar je – po svemu sudeći – domaći rad. On pokazuje da se i na samom Bobovcu umjetnički stvaralo. Šteta je što je nevješta ruka povukla nekoliko nespretnih poteza na ovaj nedovršeni rad.