Početna stranica » Poštuj i voli sebe

Poštuj i voli sebe

132 pregleda

Dragi čitatelji, pred vama se nalazi prvo novogodišnje izdanje obiteljske revije Svjetlo riječi koju smo s razlogom posvetili depresiji. Naime, želja nam je bila da na stranicama novoga broja naši čitatelji pronađu ohrabrenje i poticaj da u najtežim danima mole više no ikada i da vjeruju u molitvu, u Boga koji može sve izliječiti. Uz to, valja imati na umu kako je za oslobađanje od depresije uz molitvu potrebno i liječenje bilo u obliku potpore, terapije ili lijekova. Znajući da ga Bog neizmjerno voli jer ga je u dlanove svoje urezao, čovjek će moći spoznati kako je depresija zapravo nemoć, da je medicina moćna, ali je vjera svemoćna. To je potvrdio i sam Isus rekavši: „U svijetu ćete imati žalost, ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33).

U modernom se svijetu pojam „depresija” poistovjećuje s mnogim duševnim stanjima kao što su melankoličnost, ogorčenje, žalost, sjeta, potištenost, očajanje, anksioznost i slično dok su psihijatri i psihoterapeuti gotovo složni da je depresija „kuga našega vremena” i najrasprostranjenija bolest suvremene civilizacije, a kao njezin glavni uzrok navode suvremeni način života. Međutim, još u Starome zavjetu kod proroka Joba nalazimo jedan od najranijih opisa stanja depresivnosti i tuge: „Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju” (Job 17,7). Jednako tako i u Novome zavjetu, najčešće kod sv. Pavla, na više mjesta ćemo naći kako govori o žalosti i očajanju: „Žalost svjetovna rađa smrću” (2 Kor 7,10).

Govoreći u kontekstu našega vremena, zasigurno nećemo pogriješiti kada kažemo da ono obiluje samodopadnom ohološću koja rađa negiranje grijeha i dovodi do relativiziranja svega. Za poniznost obično kažemo kako je prva među svim krepostima, a za oholost da je izvor svih grijeha i upravo je zbog oholosti prvi čovjek počinio i prvi grijeh u Edenskom vrtu; brat je ubio brata… Nastavimo li u kontekstu našega vremena, zaključujemo kako su uglavnom zbog oholosti narušeni naši međuljudski odnosi jer je pretjerana individualnost uzela maha. To se dogodi onda kada čovjek poželi biti bog bez Boga i upravo iz takvoga egoizma proizlazi krah ljudske egzistencije, neredi, nemiri, rane, očajanja, razočaranje sve do krajnje točke besmisla jer je promašen pravi Smisao – Bog. Većina psihologa kao korijen depresivnih stanja navodi nedostatak pravoga smisla.

U ovom vremenu pogođenom pandemijom koronavirusa čovječanstvo sve više pada u ralje straha i beznađa pred neizvjesnošću koju sa sobom ovaj virus nosi. Stoga ne čudi činjenica da je sve više onih koji padaju u stanje depresije. Ipak, kao vjernici trebamo znati da nam nije obećan život bez boli, bez križeva, bolesti i poteškoća, ali nam je obećan Spasitelj, Tješitelj i Prijatelj čiji smo rođendan upravo ovih dana proslavili. U tom duhu želimo da nas sve zajedno tijekom cijele godine prate njegov mir i blagoslov.