Površina polja je 10,16 km2, dugo je oko 6,5 km pravcem pružanja jugoistok – sjeverozapad, a na najširem dijelu široko je oko 3 km i to pravcem jugozapad – sjeveroistok. Prosječna nadmorska visina polja je 788 m. U polju pored najvećega sela Marinkovaca nalazimo još Maleševce i nekoliko manjih zaselaka.
Kako je u pitanju visokoplaninsko polje, klima je planinska, a nju karakteriziraju kratka i blaga ljeta te duge i hladne zime s obiljem snijega koji zna padati i do sredine lipnja. Za polje stoga možemo reći da na njemu prevladavaju samo dva godišnja doba, zima i blago ljeto. Ipak zadnjih godina evidentne su promjene koje uzrokuju i klimatske promjene, te je snijega sve manje uz obilje kiše, a ljeta su sve toplija. Ipak, klima polja je vrlo povoljna za određene poljoprivredne kulture, uglavnom krumpir i zob, dok se veći dio uglavnom koristi za ispašu stoke.
Brojni kraški fenomeni
Geološki sastav Marinovačkoga polja većinom je od predominantnih vapnenaca s kojima je primiješano nešto malo dolomita. Kako je područje Dinarida nastajalo kroz više geoloških faza, u središnjim dijelovima nalazimo manje neogene jezerske sedimente, ali on i ne daje nepropusni sloj te sve vode koje tijekom padalina dospijevaju u polje brzo poniru. Kako je u pitanju kraško polje prate ga i brojni kraški fenomeni, te u njemu tako nalazimo vrtače, osobito u južnom rubnom i zapadnom dijelu polja, a tu su i procjepi, ponori te špilje u južnom i istočnom dijelu.
Polje nema vodotoke, a tjekom velikoga priljeva vode i dobre propustljivosti ponora zimi i u proljeće često su svi dijelovi polja vrlo brzo suhi.
U polju mjestimično nalazimo i tragove glacijacije kada su se ledenjaci spuštali s planine Šator, te su zaravnili središnje dijelove polja i dali specifične podloge za obrazovanje zemljišta. Tako u polju nalazimo zemljišne kombinacije tipa mozaika između kalkomelanosola i kalkokambisola-luvisola na vapnencu najčešći su predstavnici, a manje se javljaju rendzine na manjoj površini morenskih nanosa koji su zatrpali velike vrtače u sredini polja i dali dobru propusnost. Na dolomitima uz rubove polja zemljišta su vrlo plitka i skeletna, a u zapadnom i južnom dijelu i s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću. I druge strane polja su stjenovite, ali zbog strmosti padina Šatora i Jadovnika ne ubrajaju se u polja. Za razliku od toga dijela središnji dijelovi su sa srednje dubokim i dubokim tlima i na njima se odvija trenutna poljoprivredna proizvodnja na manjim površinama.
Oko polja nalazimo izrazito bogate šume obične jele i smreke, ali na većim visinama Šatora i Jadovnika, unutar kojih su interpolirane veće ili manje površine šume bukve i obične jele i smreke, ali i običnoga bora prema Tičevu. Tu su i manje površine… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]