Početna stranica » Polje Marinkovci

Polje Marinkovci

3 min

Polje Marinkovci nalazi se u zapadnoj Bosni, na području općine Bosansko Grahovo, a od Grahovskoga polja dijeli ga samo kamena greda. S istoka se naslanja na masiv Šatora, a kamenom gredom koja je obrasla u visoku šumu odvojeno je od Tičevske visoravni. Nekada se ovo polje smatralo kao dio Grahovskoga polja, ali se danas promatra odvojeno.

Površina polja je 10,16 km2, dugo je oko 6,5 km pravcem pružanja jugoistok – sjeverozapad, a na najširem dijelu široko je oko 3 km i to pravcem jugozapad – sjeveroistok. Prosječna nadmorska visina polja je 788 m. U polju pored najvećega sela Marinkovaca nalazimo još Maleševce i nekoliko manjih zaselaka.

Kako je u pitanju visokoplaninsko polje, klima je planinska, a nju karakteriziraju kratka i blaga ljeta te duge i hladne zime s obiljem snijega koji zna padati i do sredine lipnja. Za polje stoga možemo reći da na njemu prevladavaju samo dva godišnja doba, zima i blago ljeto. Ipak zadnjih godina evidentne su promjene koje uzrokuju i klimatske promjene, te je snijega sve manje uz obilje kiše, a ljeta su sve toplija. Ipak, klima polja je vrlo povoljna za određene poljoprivredne kulture, uglavnom krumpir i zob, dok se veći dio uglavnom koristi za ispašu stoke.

Brojni kraški fenomeni

Geološki sastav Marinovačkoga polja većinom je od predominantnih vapnenaca s kojima je primiješano nešto malo dolomita. Kako je područje Dinarida nastajalo kroz više geoloških faza, u središnjim dijelovima nalazimo manje neogene jezerske sedimente, ali on i ne daje nepropusni sloj te sve vode koje tijekom padalina dospijevaju u polje brzo poniru. Kako je u pitanju kraško polje prate ga i brojni kraški fenomeni, te u njemu tako nalazimo vrtače, osobito u južnom rubnom i zapadnom dijelu polja, a tu su i procjepi, ponori te špilje u južnom i istočnom dijelu.

Polje nema vodotoke, a tjekom velikoga priljeva vode i dobre propustljivosti ponora zimi i u proljeće često su svi dijelovi polja vrlo brzo suhi.

U polju mjestimično nalazimo i tragove glacijacije kada su se ledenjaci spuštali s planine Šator, te su zaravnili središnje dijelove polja i dali specifične podloge za obrazovanje zemljišta. Tako u polju nalazimo zemljišne kombinacije tipa mozaika između kalkomelanosola i kalkokambisola-luvisola na vapnencu najčešći su predstavnici, a manje se javljaju rendzine na manjoj površini morenskih nanosa koji su zatrpali velike vrtače u sredini polja i dali dobru propusnost. Na dolomitima uz rubove polja zemljišta su vrlo plitka i skeletna, a u zapadnom i južnom dijelu i s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću. I druge strane polja su stjenovite, ali zbog strmosti padina Šatora i Jadovnika ne ubrajaju se u polja. Za razliku od toga dijela središnji dijelovi su sa srednje dubokim i dubokim tlima i na njima se odvija trenutna poljoprivredna proizvodnja na manjim površinama.

Oko polja nalazimo izrazito bogate šume obične jele i smreke, ali na većim visinama Šatora i Jadovnika, unutar kojih su interpolirane veće ili manje površine šume bukve i obične jele i smreke, ali i običnoga bora prema Tičevu. Tu su i manje površine… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]