U prelijepom Lukinu izvješću o Isusovu susretu sa Zakejem carinikom (19,1-10) otkrivamo još jednu značajku Božjega pogleda na drugoga i drukčijega koju smo pozvani utjeloviti i u svom životu posebice u odnosu prema onima, koji su poput Zakeja, u očima ovoga svijeta zbog svoga grešnog načina života izgubljeni i zauvijek odbačeni od ljudi i od Boga. No kako svjedoči Luka nisu isključeni iz Božjega spasenjskog pogleda koji tmine grijeha ne mogu zamračiti jer svjetlo Božje ljubavi i dobrote, milosrđa i opraštanja uvijek iznova pronalazi put do čovjeka bez obzira na to kojim i kakvim putem hodio.
Traženje bogatoga nadcarinika
„Moje mi srce govori: ‘Traži lice njegovo!’ Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene” (Ps 27,8-9) riječi su psalmista koje možemo primijeniti na Zakeja koji je tražio lice Gospodnje i kojemu je Gospodin u svome Sinu objavio svoje lice u svoj svojoj ljepoti i punini. O Zakejevu traženju svjedoči autor detaljnim opisom njegova identiteta i djelovanja: „I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.” (Lk 19,1-3). Na kraju Isusova puta iz Galileje prema Jeruzalemu koji Luka prikazuje kao put ispunjenja očeva spasenjskoga nauma u muci, smrti i uskrsnuću svojega Sina (Lk 9,51 – 19,27) u mnoštvu onih koji su ga željeli susresti Luka posebnu pozornost pridaje jednomu od javnih, u narodu omraženih, grešnika. Naime, Zakej čije ime na hebrejskom znači „čist” ili „pravedan” bijaše bogat nadcarinik. Izraz „nadcarinik” susrećemo samo ovdje i vjerojatno označava predstojnika mjesne carinske službe. Prema tom tumačenju Zakej bi pod sobom imao ljude koji bi ubirali porez, a on bi Rimljanima predavao ono što je bilo uglavljeno. Budući da su nepravedno ubirali porez kojim su se bogatili na račun siromašnih i pravno nemoćnih, sunarodnjaci su ih smatrali izdajicama svojega naroda i prijateljima okupatora. Zajedno s bludnicama smatrani su javnim grešnicima. Narod ih je prezirao i izbjegavao, vjerujući da su zbog svoga grešnog načina života odbačeni i od Boga. Naime, služba carinika bila je u izravnom sukobu s propisima Zakona te je smatrana grešnom jer je legalizirano izrabljivala stanovništvo. Stoga su farizeji smatrali da se carinik ne može valjano obratiti jer ne zna koliko je točno ljudi oštetio, tj. ne zna točan broj vlastitih grijeha, a za valjano obraćenje grešnika bilo je potrebno pokajanje za sve počinjene grijehe. Upravo takav javni grešnik želi vidjeti Isusa. Štoviše, unatoč lošem glasu, prezirnim pogledima, osudama i omalovažavanjima Zakej dolazi među mnoštvo želeći samo jedno: vidjeti tko je to Isus. U tom traženju nije se dao obeshrabriti ni tjelesnim ograničenostima. U svojoj snalažljivosti i dosjetljivosti penje se na smokvu. Grčki izraz sykomorea u Svetom pismu susrećemo samo ovdje. Prema nekim autorima riječ je o ficusu sycomorusu, dok drugi smatraju da se radi o egipatskoj divljoj smokvi. Stablo sikomore nepoznato je na zapadu, raste u ravnici, ne gubi lišće, ima široko kratko deblo i nisko krupno granje široke krošnje. No daleko je važnije pitanje zašto je Zakej želio vidjeti tko je Isus? Grčki glagol zēteō – „tražiti” vrlo je važan u Lukinu evanđelju i označava traženje istine, zdravlja, smisla života ili spasenja. Je li Zakej tražio Isusa samo iz znatiželje ili zbog nezadovoljstva i nemira koji je u srcu osjećao? Luka ne daje odgovor, ali objavljuje Boga u čijem srcu i pogledu nitko nije isključen iz spasenjskoga djela Sina čovječjega i Očeva nauma ljubavi. Štoviše objavljuje Boga koji u svojoj ljubavi dolazi ususret čovjeku koji u dubini svojega siromašnog i grešnog srca čezne za njegovim spasenjskim pogledom i očinskim licem.
Pogled izabranja
Isus kojega je želio vidjeti prvi je njega ugledao. Isus kojega je tražio prvi je njega pronašao. Poznajući njegovo osobno ime, želju srca i uloženi napor za osobnim susretom Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” (Lk 19,5). U Isusovu pogledu izabranja potrebno je uočiti nužnost boravka u Zakejevu domu izraženu upotrebom glagola dei – „potrebno je”, „nužno je” i imenicu sēmeron – „danas” koja upućuje na Isusovo ispunjenje Božjega spasenjskog nauma ljubavi. Među mnoštvom Isus svraća svoj pogled na čovjeka grešnika i izabire njegov dom za objavu Božje nazočnosti. Pogled izabranja poput jutarnjega sunca probija se kroz tamu Zakejeva grešnoga srca, ispunjajući ga radošću novoga života i objavljujući Boga koji dolazi potražiti i vratiti izgubljenoga upravo ondje gdje je bio izgubljen: u njegovu srcu i u njegovu domu. No u srcu pravednika koji su se pouzdavali u same sebe i koji su prosuđivali i osuđivali druge Isusov pogled izabranja izazvao je ogorčenje, nezadovoljstvo i negodovanje: „A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: ‘Čovjeku se grešniku svratio!’” (Lk 19,7). Gunđanje koje Fabio Rosini u knjizi Kako započeti iznova definira đavlovom molitvom, upućuje na reakciju Izraelaca u pustinji (usp. Izl 16,2; Pnz 1,27). Zakoračivši putem obraćenja, Zakej se ne da smesti mrmljanjem pravednika u čijim je očima već bio izgubljen i odbačen i koji sada osuđuju i Isusovo djelovanje koje nije bilo u skladu s njihovim poimanjem pravednoga Boga, a ni u skladu sa Zakonom koji je nalagao distanciranje od takvih osoba. Zakejevo traženje nije besciljno vrludanje amo-tamo, nego traženje uporišne točke. Ta točka nije neko mjesto, nego je osoba Isusa Krista u susretu s kojom Zakej radikalno mijenja svoj život: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko!” Zakej čini više od onoga što je Zakon propisivao jer uz četverostruko vraćanje onima koje je prevario (usp. Izl 21,37) on daje siromasima polovicu svoga imanja. U svom evanđelju Luka posebnu pozornost posvećuje dijeljenju dobara, jer bogatstvo koje nije u službi siromaha, „nepošteno je bogatstvo”, znak nepravde i grijeha. Njegova opasnost ne krije se samo u oduzimanju primata kraljevstva Božjega nego i u stvaranju podjela u zajednici (usp. Dj 6,1). U tom svjetlu Zakej postaje model obraćenoga grešnika koji svoja dobra stavlja u službu siromaha.
Pronađen sin Abrahamov
„Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!” (Lk 19,9) Isusov je odgovor na Zakejevo traženje i prigovor na mrmljanje nazočnih. Zakej koji je u početku tražio Boga u osobnom susretu s Isusom biva pronađen i rođen na novi život. U Zakejevu „danas” Bog mu je objavio svoje očinsko lice i svoj pogled izabranja u očitoj suprotnosti s licem i pogledom nazočnih sunarodnjaka. Za razliku od onih koji su u njemu vidjeli okorjeloga grešnika bez mogućnosti valjanoga obraćenja, a samim time i spasenja, u Isusovu pogledu Zakej je izgubljen sin Abrahamov kojega je u svojoj ljubavi došao potražiti i spasiti. I dok je u očima svojih sunarodnjaka bio bezvrijedan i prezren u očima Sina Čovječjega je dragocjen i ljubljen. Zakej koji je kao nadcarinik bio isključen iz svojega naroda u središtu je Božjega spasenjskog djelovanja. Poput Isusova, neka i naš pogled prema drugomu i drukčijemu bude pogled izabranja kojim ćemo svoje „danas” i „danas” svojih bližnjih učiniti „danas” Božjega spasenjskog dolaska, a svoje srce i svoj život domom izgubljenih i iznova pronađenih sinova i kćeri Abrahamovih.
