Edukacija je najmoćnije oružje koje možemo iskoristiti da promijenimo svijet, izreka je Nelsona Mandele, a upravo te su riječi jedna od naših vodilja u misiji, u selu Kivumu, u Ruandi.
Mnogi koji nam dolaze u posjet misle da će svijet promijeniti preko noći. Pa onda, kada naiđu na prve prepreke, obično ostanu zatečeni i razočarani. Ništa ne ide preko noći. Davno sam se uvjerio u to. Sjećam se kada sam krenuo kao misionar u Afriku. Baš kao i ljudi koji me sada posjećuju, mislio sam da će biti dobro ako narodu kupimo i podijelimo hranu. Da će svijet tada biti ljepši. A nije bio.
Podjela hrane donijela je kratkoročno dobro. Ljudi i djeca su bili siti. No, dugoročno gledajući, donijelo nam je samo probleme. Počele su krađe po kućama, oni malo sebičniji prodavali su hranu kako bi došli do pića, a mnogi su počeli razmišljati u smislu da se u životu ionako ne moraju previše truditi kako bi stekli nešto. Kakvu smo poruku poslali djeci? Doći će oni koji imaju i podijeliti im hranu, odjeću, ono najnužnije što im treba.
Ne može se učiti na prazan želudac
Brzo sam shvatio kako to nije dobar put. I krenuo slijediti riječi Nelsona Mandele. Ključ je u obrazovanju! Možda se tako glad neće suzbiti preko noći, ali djeca će dobiti potrebno obrazovanje, izučit će određene zanate i naučiti kako imaju znanje i moć koje mogu iskoristiti za svoje bolje sutra. Tako se mijenja svijet!
U našem Centru Otac Vjeko radimo na tome da omogućimo školovanje što većem broju djece te da tako, dugoročno gledajući, promijenimo životni standard stanovnika Kivumua i okolice te pobijedimo siromaštvo. Međutim, to nije nimalo lako. To iziskuje velike sredstva, kako za izgradnju škola, zatim za plaće učitelja, za strojeve i potrošni materijal, ali i za svakodnevne tople obroke za naše učenike. Jer, ne može se učiti na prazan želudac.
Trenutno u naše dvije srednje škole imamo nešto više od 600 učenika. Izučavamo ih za nekoliko zanata koji su vrlo traženi u Ruandi. To su zidari, krojači, električari, vodoinstalateri, i zavarivači. A veliki naglasak stavljamo i na praktičnu nastavu. Da djeca iz škole izađu kao pravi izučeni majstori. Dajemo im znanje, vještine i svakodnevni topli obrok. I sve to zahvaljujući donacijama dobrih ljudi iz cijeloga svijeta. Svima onima koji vjeruju da je ovo pravi način da se promijeni svijet.
Jedan od većih problema je i disciplina. Većina mladih, kada dođu u školu, nemaju odgovornost, ne razumiju važnost poštivanja školskoga reda i respekta prema starijima. No, ne krivimo ih za to. Oni jednostavno nisu imali priliku to naučiti. Kada njihovim bakama i djedovima, majkama i očevima nikada nitko nije dao priliku da se obrazuju, da završe škole, da nauče nešto. To od nas traži i dodatne napore da im usadimo osjećaj odgovornosti, osjećaj za to da moraju u školu doći na vrijeme. No, moram priznati da nam dobro ide! Već nakon par mjeseci uviđa se veliki napredak, a naše škole postaju veliki centar suživota, veselja i radosti.
Alati i strojevi priča za sebe
Uz to, cijelo vrijeme radimo i na doškolovanju nastavnog kadra. Nije dovoljno imati samo lijepe zgrade, potrebni su nam i kvalitetni učitelji. Zato veoma puno ulažemo u naše učitelje, njihovu dodatnu obuku, pa smo mnoge od njih slali diljem svijeta na dodatno školovanje. Trojica su bila u Kanadi, šestero u Singapuru, a mnogi su bili u Hrvatskoj, Irskoj i Ugandi. Šaljemo ih i na razne tečajeve koji se organiziraju u Ruandi. Također, naši učitelji puno uče i od volontera koji dolaze kod nas. Pogotovo od onih koji nam donose stručnu literaturu i knjige.
Alati i strojevi su priča za sebe. Imamo sreću da smo dobili vrlo vrijedne donacije strojeva i alata iz Njemačke i Kanade, pa smo vrlo dobro opremljeni za kvalitetnu praksu i nastavu. Naši učenici imaju tako priliku učiti se radu i s ručnim alatima, ali i s kvalitetnim strojevima i uređajima, pa kada završe školu kod nas, imaju cjelovitu naobrazbu i vrlo lako nalaze posao.
Na kraju, kada sve zbrojimo, naši učenici su oni koji profitiraju naveliko i to nam daje osjećaj velikog zadovoljstva, te nam je poticaj da im još više i bolje pomognemo. U ruke smo im dali najmoćnije oružje. Edukaciju. Kojom malo-pomalo, mijenjamo svijet na bolje!
