Gerardo Rodríguez, 48-godišnji svećenik djelatan kao bolnički kapelan u rimskoj bolnici Spallanzani, duhovno prati liječnike, medicinske sestre i druge djelatnike, kao i pacijente koji se suočavaju s bolešću, patnjom i strahom, osobito u zadnje vrijeme otkako je nastupila pandemija koronavirusa. Osim toga, panedmija stvara i dodatni, kako emocionalni, tako i fizički i duhovni pritisak.
„U ovo doba pandemije medicinsko osoblje treba više podrške. Liječnici su umorni, sati traju beskrajno dugo, odlaze kući s osjećajem da posao nisu završili i k tomu su zabrinuti zbog mogućnosti da ostanu zaraženi”, izjavio je Rodríguez.
Za Uskrs sam prošao kroz svako bolničko odjeljenje sa željom da im budem blizu i da osjete snagu zajedništva kao garanciju da ne prolaze sami kroz ove muke. Znao sam da se među njima nalazi jedna medicinska sestra koja tvrdi da je ateist. U jednom trenutku me zaustavila i upitala može li mi nešto reći na što sam, naravno, pristao.
„Već sam vam ranije rekla kako ne vjerujem u Boga, ali trenutno imam vrlo čudan osjećaj koji mi govori kako tu ‘stvar’, taj virus, ne može čovjek sam riješiti. Ako je tako, onda će Bog morati intervenirati jer ovakav radni ritam više ne možemo podnijeti. Osobno ne mogu više. Počinjem zavidjeti onim ljudima koje vjera nosi u životu i čini ih pozitivnima”, rekla je ova medicinska sestra.
Zatim ju je svećenik pogledao u oči i rekao: „Važno je da sam Bog vjeruje u tebe i počinje donositi vjeru u tvoje srce.” Ona ga je pažljivo pogledala i počela plakati rekavši: „Ali kako Bog može vjerovati u mene ako ja ne vjerujem u njega?”
Uistinu, Bog vjeruje u tebe, u mene i svakog čovjeka. On želi suradnju i bude li tako onda će i on s nama biti i proći kroz svaku kušnju. Pa tako i kroz ovu koja se zove COVID-19.
