Jogurt često pijemo, osobito uz pekarske proizvode da lakše “kliznu” niz grlo. No, jeste li se ikad zapitali kako je jogurt nastao? Bugari, zapravo, sebe doživljavaju kao odgovornu naciju za otkrivanje ovog napitka svijetu.
Mnogi Bugari tvrde da je jogurt slučajno otkriven na području njihove zemlje kad su nomadska plemena prije otprilike 4000 godina nosila svoje mlijeko u životinjskoj koži, stvarajući pogodno okruženje za razvoj bakterija koje uzrokuju fermentaciju i stvaraju jogurt.
Dokaza da su baš Bugari bili ti koji su otkrili jogurt nema, a šanse su da se slična stvar dogodila na više različitih mjesta u svijetu u različitim vremenima, pa zapravo bi više nacija moglo tvrditi da su otkrili jogurt. No, bilo kako bilo, Bugarska je ipak igrala veliku ulogu u “životu” ove namirnice.
Bugarski znanstvenik dr. Stamen Grigorov početkom 20. stoljeća prvi je analizom ustanovio kako jogurt zapravo nastaje, dok je studirao na Medicinskom sveučilištu u Ženevi. Po povratku na studij iz svog doma u Bugarskoj sa sobom je ponio domaći jogurt u glinenoj posudi zvanoj rukatka kako bi ga analizirao u laboratoriju.
Godinu dana kasnije identificirao je bakterije koje uzrokuju fermentaciju mlijeka i pretvaraju ga u jogurt. Ovaj mikroorganizam dobio je naziv lactobacillus bulgaricuste time zauvijek povezao Bugare s proizvodnjom jogurta. U čast ovom otkriću selo Trun, gdje se Gligorov rodio, sada ima jedini muzej jogurta na svijetu.
Nakon ovog istraživanja ruski biolog Ilja Iljič Mečnikov napravio je vlastitu studiju i povezao konzumaciju jogurta s dugovječnim životom. Točnije, istražio je povezanost konzumiranja jogurta bugarskih seljaka i dugog života. A u Rodopima je tada bilo najviše ljudi u čitavoj Europi koji su doživjeli stotu. Nakon ovog istraživanja jogurt se masivno počeo koristiti u europskim zemljama poput Švicarske, Francuske, Njemačke i Španjolske.
No, “bum” jogurta promijenio je način njegove proizvodnje. Prije toga, jogurt su uglavnom radile žene doma odokativnim mjerenjem sastojaka. Kada se proces preselio u tvornice, morale su se uvesti i stroge mjere, oprema, kulture za razvoj jogurta koje su isključile bilo kakvu mikrofloru pronađenu u domaćem jogurtu.
Lactobacillus bulgaricus ovdje je zaboravljen, umjesto njega korištene su suhi starteri uz kravlje mlijeko, koje je zamijenilo dotad korišteno mlijeko ovaca i bizona.
Kako se proces potpuno industrijalizirao i Bugari više nisu mogli “polagati pravo” na jogurt, njihovi znanstvenici odlučili su barem napraviti specijalni bugarski jogurt. Pa su putovali zemljom i analizirali brojne domaće jogurte i odabirali najfinije.
Patentirali su tako Bugarski jogurt, a njegova autentičnost leži upravo u njegovoj različitosti, jer proizvod nije standardiziran.
