Drugi vatikanski koncil dao je mnogo poticaja za stvaranje novih duhovnih pokreta u Crkvi. Koncil naglašava da je cijela Crkva – hijerarhija, redovništvo i laici – pozvana na svetost i evangeliziranje svijeta. Koncilski dekret Apostolicam auctositatem govori o naravi i okvirima laičkog apostolata. Nakon Koncila počeli su se javljati novi crkveni pokreti (60), od kojih je danas najpoznatiji i najbrojniji Katolička karizmatska obnova. Osnovali su ga studenti 1967. na katoličkom sveučilištu Duquesne u Pittsburghu (Pennsylvania, SAD). Odatle se polako širio po cijelom svijetu. Od 1993., kad ga je Vatikan kanonski odobrio, sjedište mu je u Rimu pod nazivom International Catholic Charismatic Renewal Service (www.iccrs.org). Kod nas se zove i Obnova u Duhu Svetom. Prisutan je u 238 država i broji preko 120 milijuna članova. Predsjednica ICCRS-a Michelle Moran nedavno je posjetila Hrvatsku i najavila proslavu zlatnog jubileja pokreta u Rimu od 31. svibnja do 4. lipnja, na kojem će sudjelovati i papa Franjo.
Obnova u Duhu Svetom jest zapravo osobno iskustvo prisutnosti i snage Duha koji na nov način obnavlja milosti krštenja. Ne samo da Duh ponovno rasplamsava sve što smo već primili, nego ponovno dolazi sa snagom da nas opremi svojim darovima za službe i misije. Stoga, ne postoje specijalni, superiorni vjernici u Crkvi koji se zovu karizmatici, nego milijuni običnih katolika (laika, redovnika i svećenika) čiji su životi karizmatski obnovljeni, odnosno obnovljeni djelovanjem Duha Svetoga.
Kardinal Suenens ističe da je karizmatsko kršćanstvo normalno kršćanstvo, jer je Crkva sama po sebi karizmatska; zapravo kao kršćani ne možemo ni živjeti bez prisutnosti i snage Duha Svetoga. Iste ideje sadržane su i u najnovijem dokumentu o duhovnim pokretima Zbora za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia (2016.). U njemu se govori o komplementarnosti i jednakoj važnosti hijerarhijskih i karizmatskih darova u Crkvi.
Glavni ciljevi Obnove u Duhu Svetom jesu: a) jačati zrelo, trajno i osobno obraćenje Isusu Kristu; b) jačati odlučnu, osobnu otvorenost prema osobi, prisutnosti i sili Duha Svetoga; c) poticati prihvaćanje i korištenje duhovnih darova – karizmi – ne samo u karizmatskom pokretu, već i u široj Crkvi; d) jačati trajan rast u svetosti ispravnim uključenjem navedenih karizmatskih naglasaka u puninu života Crkve; e) jačati djelo (re)evangelizacije osluškujući poticaje Duha.
Osim sedam redovitih darova (koje primamo u krizmi), postoje i izvanredni darovi Duha Svetoga – karizme: dar jezikâ, proroštva, tumačenje jezikâ; dar znanja, razlikovanja duhova, riječ mudrosti; darovi ozdravljanja, moć čudesa, dar vjere (usp. 1 Kor 12).