U Starom zavjetu Bog se objavljuje čovjeku, ali trajno ostaje skrivenim: „Doista, ti si Bog skriveniˮ (Iz 45,15). U otajstvu Božjega utjelovljenja u Isusu Kristu njegova se skrivenost ne ukida. Štoviše, Bog ostaje i jest još više skriveni Bog. Razmatrat ćemo ovdje o razlozima Božje skrivenosti u Isusu Kristu i što ona konkretno znači za našu duhovnost, za slavlje Božića.
Bog se nekoć skrio
Pogledajmo prvo život Isusa Krista. Sve je ovijeno golemom skrivenošću koja krajnje zbunjuje. Bog se skriva u Isusu Kristu tako što se odlučuje utjeloviti u jednoj sasvim neznatnoj ženi, Mariji. Bog je skriven u Marijinoj utrobi, skriven u običnoj nazaretskoj obitelji, gdje je skriveno njegovo djevičansko rođenje. Skriven je, zamislite, trideset godina! U tih trideset godina nitko nije ni čuo za njega, obavljao je posve skriven posao, kako to inače čine drvodjelje, stolari, jedva da ih primijetite dok rade i dok za vas izrađuju neki predmet, stol ili policu. Trideset godina skrivenosti, daleko od javnosti, i to još skriven u potpunoj poslušnosti, kao Bog! Mi, ljudi reflektora, javnosti, interneta i naslikavanja, zasigurno se pitamo kako li je samo izdržao da kao Bog, da kao Bog (!) s takvim velikim poslanjem ne ode odmah na trgove i ne počne bučiti o sebi i o svojem poslanju. A ne! Bog nije takav, nije naš Isus takav. Pogledajmo ga kako se samo skriva i u svojem javnom djelovanju. Meni je jedna od najdražih scena ona kod ribnjaka u Bethazathi. Nakon što je učinio čudo ozdravljenja, umjesto da se diči i hvali, da pusti da ga drugi diče i hvale, Isus se skrio, izmigoljio, veli evanđelist Ivan (Iv 5, 13). O kako li predivne skrivenosti, kako se samo izgubio i pobjegao od ljudi. No, skrivao se Isus cijeloga života, skrivao je i svoj odnos prema Ocu. Isus zapravo jako rijetko progovara o svojem Ocu. Ako se dublje zamislimo, moramo priznati da nas i to zbunjuje, da je Isus skrivao i svoje zajedništvo s Ocem. A vrhunac skrivenosti događa se na križu, gdje Isus uzima svu skrivenost grijeha, sebe odijeva tamom grijeha i sramote. Ali ni tu se ne zaustavlja njegova skrovitost. I uskrsli je Krist i dalje skrovit, jedva ga se i prepoznaje, jedva se daje prepoznati Mariji Magdaleni, dvojici učenika na putu u Emaus, učenicima. A kad ga se pak prepozna, ponovno iščezava u svojoj skrivenosti.
Bog se i danas skriva
No, i tu Krist ne staje sa svojom skrivenošću. Krist je i danas skriven, skriven u svojoj Crkvi, skriven u njezinu djelovanju, ali i u njezinim grijesima. Toliki ne vide Krista u Crkvi, toliki mrze Crkvu, toliki odbacuju skrivenoga Boga u vidljivoj Crkvi, kao što su nekoć odbacivali skrivenoga Boga u vidljivom Isusu iz Nazareta. Skriven je Isus na poseban način i u euharistiji. Ma tko bi rekao da bi se Bog tako htio i dalje uprisutnjivati, u običnim prilikama kruha i vina! Ah, kolike li skrivenosti, o kojoj je nenadmašno pisao sv. Toma Akvinski u himnu Klanjam ti se smjerno: „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš… Vid i opip, okus varaju se tu, al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh… Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit… Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.” Krij
e se tako jako da se odlučuje sakriti u običnom crkvenom svetohraništu, sam i „zaključan”, neprimijećen i odbačen i od onih koji vjeruju i ne vjeruju. Krije se Isus i nama samima! Koliko li nas je samo on često posjetio i posjećuje u raznim događanjima u prošlosti i sadašnjosti (uspjesi, neuspjesi, bolesti), u kolikim samo osobama koje smo susreli, kolikim knjigama koje smo pročitali, u posve običnim prilikama svakidašnjice. I danas Isus tako skriveno djeluje u nama. I ne samo to. Skriven je Gospodin u patnicima, u siromašnima, onima koje nitko ne primjećuje (Mt 25). I tu se Bog sakrio, i od dobrih i od zlih, sakrio se da nas nauči ljubavi, da slomi našu sebičnost.
Da, Bog je skriveni Bog, Bog je skriveno došao u povijest, skriveno djeluje i danas. On skriveno, sasvim neznatno ruši oholice, skriveno podiže neznatne, skriveno i nas gura u podzemlje i skriveno nas diže iz podzemlja (1 Sam 2,6). O, samo da nam Gospodin podari duhovne oči, da zajedno sa skrivenim osobama, Marijom i Josipom, sa skrivenim Šimunom i Anom prepoznamo divnu Božju skrovitost u Isusu Kristu, da Bog skriveno čini čuda uvijek i danas.
Svijet otkrivenosti
Da, skriven je naš Isus Krist i on traži skrivene ljude. Ali zašto skrivenost? Što skrivenost nama kazuje, posebice u slavljenju Božića? Bog je skriveni Bog jer je on Bog ljubavi. A narav je ljubavi da želi ostati skrivenom. Naime, Bog se ne želi nametati, ne želi stavljati u središte samoga sebe. Bog ne buči, ne galami, nije prpošan svojim riječima i svojim djelima. Nije mu stalo do sebe, ako se tako može reći, više mu je stalo do nas samih. Bogu apsolutno ništa ne znači javni i društveni život. On rado pristaje na ono što je nezamislivo i teško podnošljivo za sve osobe javnoga i društvenoga života, a to su javno ruglo i zaborav. Da, bio je on slavljen i čašćen za života, ali stalno se mogla osjećati u zraku spremnost tih istih ljudi, posebice kada su osjetili njegov „tvrd govor”, da ga ponize, izrugaju i na koncu ubiju. Križ je vrhunac javnoga rugla, sramote i, u konačnici, zaborava. Ima li većega i snažnijega otpora prema nama i našoj potrebi za otkrivanjem? Stalno nam je na pameti da sebe stavljamo u središte. U svojoj se ljubavi razmećemo, hvalimo se i pokazujemo one koje volimo, javno u društvu i pred kamerama tepamo jedno drugomu. Svim se silama namećemo da imamo časti i funkcije, da budemo javno prisutni, da time budemo što više prisutni u glavama drugih ljudi, jer time mislimo da smo životniji negoli oni koji su skriveni. Prpošno se predstavljamo, uživamo da nas pozdravljaju, da smo okruženi javnim osobama, bilo u društvu, bilo u Crkvi. Cilj nam je imati što više javnih događanja, što više se pokazivati, što više biti gledani i slušani. I Crkva, i obitelj, i politička i društvena djelatnost, sve je podređeno tomu da budemo otkriveni. To je sve tako jer ovaj svijet voli otkrivenost, njega vodi „oholost” (1 Iv 2,16). Svijet se raduje i podržava osobe koje su javno priznate i koje nisu zaboravljene. Svijet voli vidljivost, neskrivenost, voli imati osobe koje (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
