Zaista mi nije jasno da smo mogli tako nisko pasti i početi se oduševljavati u Crkvi psiholozima i psihologinjama, a pred nosom nam je izvorna kršćanska tradicija, tradicija demonologije, odnosno kršćanskih pustinjaka i njihovih spisa. Stoga, molim vas, ostavite se knjiga iz psihologije i posvetite se demonologiji, proučavanju spisa kršćanskih pustinjaka. Bit ćete iznenađeni koliko ćete upoznati „psihu”, sami sebe. Teolozima pak savjetujem da osnuju novu teološku znanost, koju bih nazvao demonoanalizom ili demonoterapijom. Evo jedne teme i nekoliko misli za buduću demonoterapiju: korisnost đavla za kršćanski život.
Ako pozorno čitamo Sveto pismo, primijetit ćemo da glavna borba kršćana nije uperena protiv ljudi, nego prvenstveno protiv đavla! Ne smijemo zaboraviti da Isus nije došao srušiti zlu moć ljudi, nego zlu moć đavla, Kneza ovoga svijeta, koji ljude stavlja pod svoju vlast! Vidljivo je to također kod sv. Pavla. Njega ne brinu toliko ljudi, neprijatelji, nego đavao: „Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” (Ef 6, 10-12; 2 Kor 11, 3) Isto ćemo primijetiti u svim tekstovima mojih prijatelja demonologa, pustinjaka. Uvijek je to borba protiv đavla, protiv njegovih zavođenja, spletki. Zanimljivo! Ni Pavao, ni moji demonolozi ne upiru svoju žestoku kritiku, napade, protivljenja prema ljudima, prema bližnjima, nego prema đavlu. Koja divna i duboka poruka Pisma, Pavla i mojih demonologa. Đavao nas zapravo oslobađa od…
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]