Bila je to nepravomoćna odluka Općinskoga suda u Karlovcu povodom tužbe Ante Šituma i njegova sina Marija koji žive u neposrednoj blizini crkve. Tužitelj je austrijski umirovljenik koji povremeno boravi u rodnom mjestu svoje supruge i koji se, kako kaže, razbolio, točnije dobio oštećenje sluha od zvona sata na crkvenom tornju koji otkucava svakih 15 minuta, a umjesto odmora, dodaje, boravi u ludnici.
Žalio se starom župniku, pa i onome koji je kasnije došao na njegovo mjesto, ali kako nije bio zadovoljan njihovim odgovorom, podnio je tužbu. S druge strane, župnici i predstavnici mjesne vlasti, mišljenja su da je problem u tužitelju koji se ne želi prilagoditi načinu života u mjestu u koje je doselio, od samoga se početka sukobljava sa sumještanima. Crkva je obnovljena nakon Domovinskoga rata, pa i sam satni mehanizam na crkvenom tornju, a pri tom su, naglašavaju odgovorni, ishodili sve potrebne dozvole. Žalit će se na sudsku odluku. Mjerodavni sudski vještak naveo je u svom nalazu da se bukom koju proizvode crkvena zvona – onemogućuje miran boravak tužitelja, odnosno da se može smatrati štetnim za prosječnog čovjeka.
Oštećenje sluha
Možda je zbilja smisao izbijanja zvona u noćnim satima svakih 15 minuta upitan, ali da je gospodin za tako kratkoga i povremenoga boravka uspio od crkvenoga zvona dobiti oštećenje sluha, onda bi generacije mještana koje tu žive čitav svoj život bile potpuno gluhe i izluđene! Samo što to, eto, do dolaska tužitelja nisu primijetili…
Kad ih novi sumještanin nije prosvijetlio, možda to uspije Udruga Želim miran život, koja ima neobičnu nagradnu igru – natječaj: Dokumentirajte buku crkvenih zvona i osvojite poklon zvukomjer!? Pošaljite nam snimku gdje se čuje zvonjava i vidi crkva i glasujte za svoje favorite! Ovo prije zvuči kao sarkastični humor iz jednoga popularnog stripa, nego ozbiljna objava!! A možda da se župnik svako malo popne na crkveni toranj i označava vrijeme mašući onim šarenim zastavicama? A župljane poziva na misu pušući u rog ili… Prelijepa pjesma pokojnoga Vice Vukova Zvona moga grada mogla bi se zvati Buka moga grada, a Zoran Jelenković mogao bi pjevati na ljetnoj terasi Opet stvaraju nepodnošljivu buku stara zvona…
I nije to sve. Još je jedan, istina potpuno drukčiji, slučaj buke dobio svoj sudski epilog. Najpoznatiji hrvatski ušutkani pas Medo pola je svoga šestogodišnjega postojanja proveo zatvoren u ostavi u kući – svaki dan od 20 do 8 sati, temeljem privremene mjere Općinskoga suda u Puli. Naime, susjedi su se žalili da pas laje (Kako neobičan pas!) i na taj način remeti mir, tj. lajanjem i zavijanjem uznemirava tužiteljicu u redovitom korištenju njezinom nekretninom, pa zbog duševnih boli potražuju 10 000 kuna. Iako Medo nikada nikoga nije napao, niti ugrizao, iako je dva puta dolazila i veterinarska inspekcija koja je utvrdila da se prilikom prilaska kući ne čuje uznemirujući lavež, niti režanje, već samo uobičajeno lajanje i primjetno mahanje repom, što je prirodna reakcija psa koji čuva dvorište, a kako Medo, uz to, tražene novce nije imao u džepu, pomoći nije bilo. Svaku je večer pokunjen ulazio u ostavu, kao da zna da je nešto kriv, rekao je njegov vlasnik. Odvjetnik Medina vlasnika žalio se na presudu i sud u Zagrebu je odlučio da je Medo konačno slobodan pas, a susjedi koji su ga tužili moraju podmiriti i do sada nastale troškove sudskoga postupka. A Medo? Drugi put tiše!
Da se vratimo malo na početak. Suvremeni svijet zbilja je onečišćen svakodnevnom i ljudskom uhu neugodnom i neprirodnom bukom. Formalno, buka okoliša definira se kao – neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš.
Buka se regulira Zakonom o zaštiti od buke, Pravilnikom o mjerama zaštite od buke izvora na otvorenom prostoru, Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, a izvorima buke smatraju se – svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za emitiranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i cjeline kao nepokretni i pokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, rekreaciju, igru, ples, predstave, koncerte, slušanje glazbe i sl.
Pravilnik to određuje ovako:
Zona | Namjena prostora | Najviše dopuštene ocjenske razine buke i misije LRAeq u dB(A) | |
buke |
| ||
|
| za dan (Lday) | noć (Lnight) |
1. | Zona namijenjena odmoru, oporavku i liječenju | 50 | 40 |
2. | Zona namijenjena samo |
|
|
| stanovanju i boravku | 55 | 40 |
3. | Zona mješovite, pretežito |
|
|
| stambene namjene | 55 | 45 |
4. | Zona mješovite, pretežito poslovne namjene sa stanovanjem | 65 | 50 |
5. | Zona gospodarske namjene (proizvodnja, industrija, skladišta, servisi) | – Na granici građevne čestice unutar zone – | |
| |||
|
| – Na granici ove zone buka ne smije prelaziti dopuštene razine zone s kojom graniči |
Ili ilustrativno ovako:
– Bol (npr. Avion u letu 150, Sirena, pneumatska bušilica, aerodrom 120),
– Smetnja (npr. rock koncert, disko klub, blanjalica, motori, automobilska truba, teretna vozila, vlak 110),
– Nelagoda (Intenzivan promet, bučna tvornica 90, tulum, tramvaj u zavoju, budilica 80, zvonjava telefona, televizor podešen na najveću glasnoću 75),
– Normala (npr. radio i TV podešen na normalnu glasnoću 60, kazalište, kućni ambijent 50, tihi glas, knjižnica, šuškanje papira 40),
– Mir (šapat, noć u prirodi, šum lišća u šumi 20/10).
Odstupanje od pravila
Zaštitu od buke obvezni su provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registrirane djelatnosti (Zakon o zaštiti od buke NN 41/16), pa se ista prijavljuje Sanitarnoj inspekciji ako se smatra da se radi o prekoračenju dozvoljene buke, tj. policijskoj upravi, ako se smatra da sporna buka ima obilježja narušavanja javnoga reda i mira (Kako li je tužitelj iz prve priče naznačio zvuk zvona?! Kao prekoračenje dozvoljene buke? O, Bože!). I da, novčane kazne dosežu i nekoliko desetina tisuća kuna.
Kako to da se ljudi daleko manje žale na vlakove, promet, strojeve, transformatore, klima uređaje, razne bučne sustave, pištave alarme i senzore? Ni blizu onoliko koliko na lavež pasa, dječji plač ili još gore smijeh i u posljednje vrijeme baš na crkvena zvona? A možda se odgovor krije u pridjevu crkvena…
I na koncu, u ovoj bučnoj priči, zgodno je prisjetiti se da malo tko prijavljuje buku koju proizvodi susjed dok lupa po stanu i demokratski tuče onu svoju mršavu i šutljivu ženu. Jer to ne smeta dobrom snu. Crkvena zvona, buče i tjeraju na razmišljanje u tihim noćnim satima, kad savjest zna žuljati čak i one koji je tijekom dana čvrsto drže pod nadzorom. To je problem zvona. Podsjeća na djetinjstvo, obitelj, temeljne vrijednosti, vjeru, nevezano za pojedini objekt.
Volja i interes pojedinca visoko su iznad interesa grupe, cjeline, društva, ma koliko neugodan ili isfrustriran taj pojedinac bio. Ili upravo zato? Jer treba se buniti i biti drukčiji! Pošto – poto! I pri tom zlostavljanje ostalih prikazati kao svoje temeljno, demokratsko pravo! Kakva inflacija sjajnoga pojma… Eh ta uznemirujuća crkvena zvona…