Postoji predaja vezana za jednoga znanog grčkog filozofa, od prije više od dva tisućljeća, koji je jednom prilikom usred dana hodao Atenom s upaljenom svijećom govoreći: Tražim čovjeka. Filozof je, naime, kod svojih suvremenika zapazio sve raširenije mane potkupljivosti i gramzljivosti, te je pred njih izišao sa svojom simboličnom porukom, u sebi se tiho nadajući da će u njima probuditi svijest za zajedničko dobro.
Ta slika iz daleke prošlosti nije strana ni našem vremenu. Korupcija u različitim oblicima teče tijekom cijele povijesti u svim društvima, pa i u bosanskohercegovačkom. Nije tajna da vladajuće elite, okupljene u nacionalnim torovima, svoju političku moć grade na uzurpiranoj povlaštenosti koju prate gramzljivost, klijentelizam, nepotizam, potkupljivost… Kao važne poluge moći, u tome su im na usluzi glavnostrujaški mediji i to u svojstvu njihovih trbuhozboraca. Tražiti moralne vertikale među ovima, znači hodati s upaljenom svijećom usred bijela dana.
U civiliziranom svijetu u takvim je okolnostima neovisno pravosuđe brana u nezakonitom postupanju. Iskustvo pokazuje da unutar vladajućega establishmenta, usprkos razrađenim mehanizmima prikrivanja, na površinu isplivaju afere, pred kojima pravosudne instance ne ostaju ravnodušne. Ali istodobno, istini za volju, aktiviraju se mehanizmi zataškavanja od strane utjecajnih uglavnom iz kruga vlasti.
Sarajevski slučaj – „Nedužan premijer” u pritvoru
Već se dulje vremena razvlači sarajevski slučaj nabavljenih poluupotrebljivih medicinskih instrumenata, s deseterostruko uvećanom cijenom, a milijunska je razlika podijeljena među akterima nabave. Taj utržak iz javnoga proračuna, očito slabo zamaskiran, sudionici nisu uspjeli provući u tajnosti. A kako se radi o akterima iz uskoga kruga vlasti, nalog za uhićenje od strane Tužiteljstva BiH stigao je i federalnoga premijera. No, on nije bilo tko, nego je dio vladajuće kaste. Stoga je uslijedila akcija spašavanja. Financijska afera, tj. nezakonito prisvajanje proračunskoga novca, taktički je preobrnuta u aferu „nedužan premijer” u pritvoru. Kako je u pitanju vrh vlasti, hitro je pokrenuta politička demontaža druge „afere”. Čelnik bošnjačke stranke SDA ciljano je prozvao glavnu državnu tužiteljicu, izrazivši svoje duboko čuđenje da se tako nešto moglo dogoditi jer uhićenik je, po njemu, nedužan. „Uvjeren sam da će privođenje premijera […], zadržavanje i ponižavanje u pritvoru, pokazati potpuno neopravdanim.” Stoga je pozvao tužiteljstvo „da hitno izađe u javnost s dokazima…”, pritom dodajući: „siguran sam da nikakvih dokaza nema, da ih neće ni biti” (sic!) jer se radi „o nastavku udara na bošnjačke prvake”! Nakon te akcije spašavanja, premijer je pušten iz pritvora.
Nije ta afera ni okončana, izbila je nova vezana za direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) protiv koga je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu i uhitilo ga sredinom srpnja 2021, jer ga se „tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i pranje novca”. Dotični je, među ostalim, trebao dokazati da ima ispravnu diplomu koja se traži za njegovo mjesto u službi. On je kalkulirao s tri sumnjive diplome, a u međuvremenu je jedna poništena kao lažna. Kako je bilo, uz sumnjive diplome, i drugih inkriminiranih radnji, određen mu je istražni pritvor.
To je iznova uznemirilo politički vrh. Prvak stranke SDA kaže: već više godina „kroz fabriciranje raznih afera” želi se kompromitirati direktora Agencije s ciljem da se „ukloni sa čela OSA-e i da antidržavne politike ovladaju obavještajnom službom, kako bi od nje napravili ispostave obavještajnih agencija iz susjedstva”. Slično je reagirao stranački mu drug, bošnjački član tročlanoga Predsjedništva BiH: „…ne mogu se oteti utisku da se već duži vremenski period radi na diskreditaciji te agencije i smjeni njenog direktora”. Dovoljno je bilo još sve to nacionalno/bošnjački senzibilizirati da se dogode dva prosvjedna skupa, jedan u Sarajevu, drugi u Mostaru, u korist osumnjičenoga jer je to „udar na Bošnjake na visokim pozicijama”!
Sav je problem, izgleda, u pravosudnim tijelima jer se „drže zakona kao pijan plota”, kako je to svojedobno rekao najviši državni autoritet iz 70-ih godina 20. stoljeća. U svakom slučaju neovisnost pravosuđa je poljuljana! Ali za političke aktere i previše je mučno „dokazivati” nečiju „nedužnost”. Jednostavnije je ići na diskreditaciju tužiteljstva, odnosno glavne tužiteljice, što je i učinjeno, jer je navodno pristrana, a i hrvatskih je korijena, što olakšava harangu. Na njezinu udaru su samo bošnjački prvaci, kažu! Tako je u poduzetoj akciji spašavanja okrivljenih, ona postala žrtvom: nepravomoćno je smijenjena. To je najefikasnija metoda: ukloniti onoga koji po dužnosti otkriva kriminal i uhićuje nedodirljive sumnjivce! Ako bude teklo sve po planu, kriminalna žarišta će biti zataškana i nastupit će idilično zatišje! Toliko o neovisnom pravosuđu i vertikalama moći!
Da se iz metropole BiH prema zapadnom susjedu, Hrvatskoj, povremeno odašilju poruke ispunjene animozitetom, nije osobito iznenađujuće. Ali kad se odašalje zapaljiva rasistička i šovinistička poruka, onda je to ozbiljna stvar! Na to upućuje prilog iz sarajevske Slobodne Bosne o Hrvatskoj i hrvatskom društvu čiji je DNK, kako je rečeno, baš zločinački: „Hrvatska je kroz historiju pokazala u kojoj je mjeri spremna na najbrutalniji, civilizacijski najneprihvatljiviji, način ubijanja, mučenja i protjerivanja svega što nije hrvatsko. Lepeza zločina u njenoj historiji, mutirala je DNK kod Hrvatske i pretvorila ga u zločinački. Udruženi zločinački poduhvat. I sve mi se više čini da samo mali djelić hrvatskog društva ima otklon od tog zločinačkog poriva i prošlosti kojom zločini dominiraju.” (NAP, Slobodna Bosna, Sarajevo, 7. 4. 2021). Tako Slobodna Bosna! Ovaj zajapureni agitpropovac, s inicijalima NAP, cijeli je jedan narod označio zločinačkim! Gebelsovski brend! Njemu bi nacistički ministar propagande, nema sumnje, na ovom rasističkom uratku odao istinsko priznanje!
Mentalitet laži u perspektivi srpske politike
Nedavno obilježavanje hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja 5. kolovoza 2021, kao i svake godine, u znaku je sjećanja na oslobađanje 14 tisuća četvornih kilometara od strane Srba okupiranoga hrvatskog teritorija (1991. – 1995.). Odatle su prognali sve Hrvate, a ostao je samo manji dio starije populacije izložene na milost i nemilost krajinskih Srba. Sve prijedloge o mirnoj integraciji okupiranoga područja u ustavni poredak RH, srpska je strana arogantno odbijala. A onda je uslijedio hrvatski odgovor: vojno-redarstvena akcija pod nazivom Oluja. Za samo tri dana ta je srpska paradržava pala. Na 4. kolovoza 1995, kada je počela Oluja, srpsko vodstvo je preko radija obnarodovalo odluku o evakuaciji srpskoga stanovništva što je striktno i provedeno.
Srbija, koja je bila sponzor krajinske paradržave kao dio velikosrpskoga projekta, ni danas se, nažalost, ne želi suočiti s istinom. I to otvoreno stavljaju do znanja! U sarajevskom „Oslobođenju” od 4. kolovoza, dan uoči proslave Oluje u Kninu, tim je povodom srbijanski ambasador u BiH naslovio svoj pamflet Slava žrtvama bezumlja: „Danas, 4. avgusta, sećamo se zverstva koje je srpski narod pretrpeo na taj dan, leta Gospodnjeg 1995. Izopačenosti jednog pomahnitalog režima koji je sa svoje teritorije prognao 250.000 svojih građana, koji su vekovima i generacijama živeli na svojim ognjištima sa kojih su prognani, a oterani su samo zato što su bili druge verske denominacije i etničke pripadnosti.”
Koji je pomahnitali režim pobio 8000 Srebreničana, razorio Vukovar i pobio 200 vukovarskih ranjenika, protjerao sve nesrbe iz Bos. Posavine, u dva dana pobio 67 Hrvata u Briševu…!? O tome ni riječi!
Ambasadorov prilog u „Oslobođenju” pun je sirovih laži i ciljane propagande. Uvećan je i broj izbjeglih Srba! Slične laži istoga dana izgovorio je i srbijanski predsjednik na skupu izbjeglica na Busijama kraj Zemuna. Obojica su zaobišla četiri godine ubojstava, pljačke, paleži i izgona više od stotinu i pedeset tisuća Hrvata iz okupiranoga dijela Hrvatske. Pretpovijest Oluje za njih ne postoji. Odbijaju priznati da odgovornost za situaciju krajinskih Srba snose njihove vođe i beogradska politička vrhuška u kojoj je razrađena provedba velikosrpskoga projekta. To je jedina istina! Umjesto da se s tim suoče i narodu kažu što se dogodilo, oni ga i danas, nakon četvrt stoljeća, uporno obmanjuju.
Takav mentalitet laži u perspektivi srpske politike slikovito je u jednoj svojoj knjizi opisao akademik, književnik, političar, „otac nacije” i jedan od autora Memoranduma SANU: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno (…) Laž je srpski državni interes (…)”
Ako je citirani stavak „oca nacije” ugrađen u mentalni sklop aktualne srpske političke kaste, a po svemu sudeći jest, onda će o Oluji i svim zbivanjima iz 90-ih godina 20. stoljeća i dalje obmanjivati sebe, „stvaralački, maštovito”, a vlastitom narodu plasirati patriotske laži kako su za sve nedaće iz domaće produkcije krivi drugi!
