Možda ste nedavno dobili e-mail odvjetnika Matfhewa Sama iz afričke države Togo? Na lošem hrvatskom (vjerojatno nespretni prijevod Google prevoditelja) napisao je: Poslovni prijedlog. Dragi, do you speak English? Pisala sam i prije, ali niste odgovorili na moj e-mail. Imam važna poslovnu ponudu u vrijednosti od 12,500,000.00 dolara za vas. Fond pripadao je rodom iz vaše zemlje. Stoga, kontaktirajte me kroz moje službene e–mail adresu, tako da ja ću vam dati detalje o ovom poslu i fotografiju njega?
Ili su vam samo javili da je potrebno doznačiti svotu od oko 100 – 200 dolara za uklanjanje posljednjih pravnih prepreka i sređivanje odgovarajućih formalnosti kako bi došli do svoga milijunskog nasljedstva?
Ima i onih koji računaju na vjerske osjećaje i povjerenje prema organizacijama vjerskih zajednica pa su vam pisali ovako (opet Google prevoditelj!): Pozdrav Gospodin i gospođa. Hvala vam za prihvaćanje moj poziv sam iskoristiti ovu priliku da vam donijeti vijest. Mi smo kršćanskih organizacija koje pružaju kredit u rasponu od 2000 do 4000 € za svakoga u mogućnosti ispuniti zahtjeve Ćemo ne zahtijevaju puno dokumenata da imate povjerenja, ali morate biti Osoba Samo, Iskren, pouzdan mudar, a kamatna stopa je 2 % an. Si ti treba novac zbog drugih razloga, ne ustručavajte se kontaktirati nas za više informacija. Mi smo na raspolaganju zadovoljiti naše klijente i do 3 dana od primitka prijave. Ako ste zainteresirani za više informacija kontaktirajte nas putem e-mail-a… Samo ste se nasmijali? Mislite da se radi o prijevarama na koje nasjedaju samo manje upućene i obrazovane osobe?
Prevara na daljinu
Sedamdesetogodišnji specijalist za računovodstvo i financije i ovlašteni sudski vještak za ekonomsko i financijsko poslovanje (!) iz Splita nasjeo na primljenu e-mail poruku o dobivenom nasljedstvu pa ostao bez 15 000 kuna i 300 eura. „Odvjetnik” Barrister Roland S. K. Adjakou iz afričke države Benin poručio mu je da je dobio nasljedstvo od čak 30 milijuna eura od pokojnoga rođaka, a koji je bio njegov klijent. Navedenu svotu će dobiti ako uplati eto koliko je potrebno za sudske, bankovne i odvjetničke troškove, preko Deutsche bank u Dublinu. Nakon što je uplatio traženi iznos stigao je i obećani ček, krivotvoren. Prevareni čovjek potom je sve prijavio, no izvjesno je da prevaranti iz Benina i Irske neće kazneno odgovarati pred splitskim sudom niti će prevareni sudski vještak dobiti svoj novac natrag…
Veliki broj ljudi kupuje putem raznih oglasnika, a naručenu robu plate pouzećem prilikom preuzimanja. Tako npr. naruče (objektivno sumnjivo) povoljan iPhone uređaj, a umjesto toga dobiju komad drveta, brašno, tjesteninu, stari model mobitela, praznu bocu ili čak šalicu za čaj, vrećicu čaja i šećer da isti i zaslade!
Iz Hrvatske pošte navode kako ne snose odgovornost za sadržaj pošiljke, ako je pošiljka prispjela u roku, ispravna i bez vidljivih tragova oštećenja. Pošiljku prije otvaranja morate platiti, a tek se onda možete žaliti. Pošiljka je vlasništvo pošiljatelja sve do trenutka kada je zaprimi primatelj. Ni u jednom trenutku nije vlasništvo pošte.
Da, policija zaprima kaznenu prijavu, ali ako se radi o imovinskoj koristi manjoj od 2000 kuna nema pokretanja postupka po službenoj dužnosti i oštećeni kupac upućuje se na podnošenje privatne tužbe, od čega u pravilu odustaje, pa prevarant nekažnjeno nastavlja poslovati.
Jer stvarni zaposlenici banaka, zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, porezni službenici… NE dolaze na adrese stanovanja i NE mijenjaju novac zbog isteka, NE obavljaju povrat poreza, a policijski službenici NE dolaze na adrese stanovanja radi izuzimanja otisaka prstiju s novčanica ili nakita!Osim prevara na daljinu prevaranti ulaze i u domove svojih žrtava. Telefonski se predstave kao bankari povodom npr. pojave lažnih novčanica, kažu kako će doći po novac, koji će nakon provjere i vratiti. Ili kao medicinski djelatnici koji nude mjerenje tlaka, razine šećera ili besplatnu masažu. Dok se jedna osoba bavi žrtvom, druga krade novac, nakit. Čak i kao policijski službenici koji su pronašli počinitelja kaznenoga djela pa će doći po otiske prstiju na novčanicama i nakitu koje imaju u svom domu, a koje će im nakon provedene obrade vratiti. Ili kao djelatnici porezne uprave koji ih uvjeravaju da su dobili povrat novca, koji će im biti isplaćen tek kada uplate određeni iznos, po koji će doći k njima. Kao ovlašteni akviziteri, dostavljači, inkasatori, prodavači deka, lonaca, magnetnih narukvica, čudesnih pomagala, masažera, agenti teleoperatera, osiguranja…
Više je razloga zašto su baš osobe starije dobi najčešće žrtve takvih prevaranata:
– Često imaju u kući ili stanu kakvu-takvu ušteđevinu i vlasnici su nekretnina
– Odgajane su s povjerenjem prema drugima, posebno službenim osobama
– Kad i shvate da su prevarene, ne žele prijaviti kazneno djelo zbog srama pred bližnjima, svoje naivnosti u tim godinama
– Starenjem slabe i kognitivne sposobnosti, zaključivanje, pamćenje, time i sposobnost detaljnoga opisa prevaranta
– I na koncu, jedan od razloga je i usamljenost. Pozivi ili posjeti prevaranata starijim osobama ponekad su jedini prijateljski kontakt, pa pristaju na različite prijedloge kako bi taj odnos što duže održavali. S usamljenom osobom prevaranti brzo uspostave odnos povjerenja i mogu ih uvjeriti u što god požele.
Nikako šutjeti
Činjenica je da prosječni stanovnik Republike Hrvatske ima 41,7 godina, a osobe starije od 60 godina čine prema nekim istraživanjima i 24 % ukupnoga stanovništva, čime se Hrvatska svrstala u najstarije narode u Europi. Oko 20 % upravo tih, posebno ranjivih građana, bili su žrtva kaznenih djela, najčešće imovinskoga i gospodarskoga kriminaliteta…
Kazneni zakon u Glavi XXIII o kaznenim djelima protiv imovine kaže da je onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, počinio kazneno djelo prijevare.
Zakon o obveznim odnosima među manama volje navodi i prijevaru, propisujući da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništavanje ugovora i onda kada zabluda nije bitna.
Na koncu, kako se zaštiti od silnih osvojenih milijuna i nagrada, popusta i prilika u zemlji meda i mlijeka? Donositi realne odluke! U situaciji kada smo već prevareni priznati i vlastitu odgovornost. Ne prelaziti postiđeno preko učinjenoga i tako omogućiti prevarantu da nastavi svoju nepoštenu rabotu! Brzo reagirati, informirati se o svojim pravima, ulagati prigovore trgovcu, prijaviti prevaranta mjerodavnim institucijama – policiji, tržišnim inspekcijama, savjetovati se s udrugama potrošača, prijaviti OLAFU (Europski ured za borbu protiv prijevara), ovisno o vrsti prijevare i pretrpljenoj šteti. Pa i upozoriti druge, makar anonimno. Djelovati. Nikako šutjeti!
A ako i dalje mislite da se to ne događa vama jeste li možda ovih dana proslijedili navodnu poruku Adidasa na WhatsApp-u povodom njihove 95. obljetnice i na taj si način osigurali jednu od 1800 besplatnih majica i 3000 pari tenisica? Sjajna prilika! E, pa i to je bila samo vrsta prijevare – krađa osobnih podataka! I ne samo vaših! Poruka se bez vašega znanja nastavila dijeliti svim vašim kontaktima iz imenika. I tko zna koliko još klikova, dijeljenja i prijevara u usputnim nagradnim igrama u samo jednom danu? Razmišljajmo, zaštitimo sami sebe. Jer svaka roba nađe svoga kupca… Danas i prelako!