Smijemo moliti Boga za sve, za sebe i za druge. A ponekad i doživimo da nam je molitva uslišana, pa nama ili nekome drugom bude bolje, neka se bolest izliječi. Ali to se ne podrazumijeva samo od sebe. U svakoj molitvi dodajemo: „Neka bude volja tvoja!” Molitvom ne možemo Boga siliti na nešto. Možemo ga samo moliti. Već sam čin molitve mijenja našu situaciju. A ponekad se dogodi i čudo – uistinu se nešto promijeni. U najmanju ruku, molitva mijenja nas. Kad molim za nekog drugog, obuzima me nada za njega i mogu ga sresti s većim pouzdanjem. Često u molitvi spoznam što bih mogao drugome reći. Molitva preobražava mene i moje odnose s drugima. I vjerujem da Bog u drugome potiče nove misli, ispunjava ga mirom i pouzdanjem.
Molitva ne oduzima od nas naše nevolje. Ali nam želi dati čvrsto uporište u nevolji. Ona nas usred beznadnosti naših deprimiranih osjećaja dovodi u dodir sa snagom koja je u dubini naše duše.
Mi ne molimo protiv svog straha, nego zajedno sa svojim strahom. On me upućuje na Boga, pa više nije neprijatelj, protiv kojeg se moram boriti, nego prijatelj, koji me vodi Bogu. Pokazuje mi da nisam upućen na sebe i svoje snage, nego da se mogu osloniti samo na Boga.
Ovaj tekst izvadak je iz knjige “Biseri mudrosti”, njemačkoga benediktinca Anselma Grüna. Hrvatski prijevod objavljen je 2017. godine u izdanju Svjetla riječi. Više informacija o ovoj zbirci meditativnih tekstova pronađite ovdje. Svoj primjerak poručite pozivom na broj telefona 033 726 200.