U vremenu kada svijet drhti pod teretom ratova, nepravde, ekoloških katastrofa i sve dubljih društvenih podjela, čovječanstvo se sve češće okreće prošlosti tražeći svjetlo koje bi moglo rasvijetliti put prema mirnijoj budućnosti. Među tim svjetlima posebno zrači lik svetoga Franje Asiškog – čovjeka koji je u doba također obilježeno nasiljem, siromaštvom i nemirom, odabrao put mira, jednostavnosti i ljubavi prema svakom stvorenju. Njegov život, iako proživljen prije više od osam stoljeća, danas zvuči iznenađujuće svježe i proročki. U njemu prepoznajemo ne samo kršćanskoga sveca već i univerzalni simbol nade, dijaloga i suživota – vrijednosti koje su danas potrebnije nego ikada. Sv. Franjo, univerzalni svetac, ostavio nam je Pjesmu stvorenja koja je jednako pjesma, molitva i hvalospjev. Ona je jednostavna i dirljiva pjesma, nastala u 13. stoljeću koja i danas nadahnjuje brojne skladatelje. Franjo u svojim stihovima ne promatra prirodu udaljeno i hladno, već je naziva braćom, odnosno sestrom. Daje joj vrijednosti Božjega stvorenja čime pokazuje poniznost i bliskost s cijelim stvorenim svijetom. U središtu je uvijek Gospodin kojem odaje zahvalnost za stvaranje svih ljepota.
Kroz ovu popijevku Franjo nas uči da priroda nije samo pozadina ljudskoga života već je naš suputnik na putu prema Bogu. Sunce grije, mjesec i zvijezde svijetle, voda daje život, zemlja rađa plodove – a iza svega toga stoji ljubav koju je Bog imao za svijet.
Pjesma stvorenja nije ostala samo na razini teksta, ona tijekom stoljeća nadahnjuje i glazbenike. U njoj su prepoznali unutarnji ritam i melodiju ponavljanja stiha Hvaljen budi, Gospodine koji podsjećaju na refren. Zato se vrlo rano počela pjevati u zajednicama, najprije u jednostavnim gregorijanskim napjevima, a poslije i u složenijim skladbama. Skladatelji koji su pisali umjetničku glazbu, svoj skladateljski dar su razvijali i kroz oratorije Cantico del Sol di San Francesco d’Assisi. Ovaj oratorij napisao je Franz Liszt. U njemu je Franjina ideja prikazana kroz monumentalni orkestralni i zborski zvuk. Na ovom tragu imamo i druge skladatelje koji se bave Franjinom idejom. Carl Orff također obrađuje Franjin hvalospjev u djelu Sonnengesang iz 1930. godine gdje kombinira moderni izraz i drevni tekst.
U suvremenoj duhovnoj glazbi popijevku su preuzele mnoge zajednice i zborovi te se često izvodi u sklopu franjevačkih dana i hodočašća. Ona se također i prevodi na suvremeni glazbeni jezik; postoji u obliku zborskih skladbi, kantata, oratorija i pjesama bliskih suvremenoj liturgijskoj glazbi. Time se potvrđuje da je Franjina popijevka univerzalna i bezvremenska.
Za sv. Franju glazba nije bila umjetnost radi umjetnosti, ona je odraz unutarnje radosti. On je znao da je pravi sklad u tome da cijelo stvorenje – čovjek, priroda i glazba, zajedno postanu živa simfonija Bogu. Franjina pjesma nije samo pobožna uspomena – ona je poziv. Poziv da se vratimo jednostavnosti, da ponovno otkrijemo ljepotu života, da prepoznamo Božji trag u svakom čovjeku, u svakoj ptici, rijeci, cvijetu i dahu vjetra. Zato i mi, u svijetu rastrganom podjelama, glađu za moći i zaboravom na ono bitno, unatoč tami vremena, biramo svjetlo – i pridružujemo se Franjinu poniznom i radosnom refrenu:
„Hvaljen budi, Gospodine, sa svim stvorenjima svojim!”
