226
U Katoličkoj Crkvi do sada je kanonizirano više od 10 000 žena i muškaraca koji su svoju svetost potvrdili podnesenim mučeništvom ili herojskim vršenjem kreposti potvrđenom milošću i nadnaravnim znakovima. Svatko od njih, bilo da se radi o kraljevima i kraljicama, misionarima i misionarkama, udovcima i udovicama, teolozima, roditeljima, svećenicima, redovnicima i redovnicama i običnim ljudima, ima svoju osobnu i zanimljivu životnu priču koja jednako inspirira i vjernike i nevjernike. U različitim životnim okolnostima i osobnim afinitetima, prepoznali su Boga kao najveće dobro i smisao života i postojanja pa se nisu štedjeli otkrivati Ga svim ljudima živeći i propovijedajući Njegovu riječ, ispisanu i uokvirenu u zbirci svetih, od Boga nadahnutih, tekstova koje jednostavno nazivamo Biblija.
„Biblija je dovoljno plitka da dijete dođe i pije iz nje bez straha da će se utopiti i istovremeno toliko duboka da u nju urone teolozi, a da pri tom nikad ne dotaknu dno”, sjajno je zaokružio sveti Jeronim, mistik i izuzetni poznavatelj i prevoditelj Biblije na latinski jezik (Vulgata) kojemu 30. rujna ove godine
obilježavamo 1600. obljetnicu smrti. Upravo je ovom svecu, jednom od najučenijih ljudi svoga vremena, Božja riječ, nad kojom je svakodnevno razmatrao i koju je s najvećom ljubavlju u svojim komentarima tumačio, bila središte života kojom je napajao, krotio i osmišljavao svoj polemičan i nemiran duh.
Nije bio „tipični svetac” koji uspijeva lako potisnuti ljudske reakcije, nego svetac otvorenoga i intenzivnoga duha koji se nije ustezao od sarkazama i kritike, ali ni od ljubavi prema Bogu i ljudima s kojima je volio konstruktivno i argumentirano raspravljati. Kažu da je jednom jedan papa rekao dok je gledao u sliku u kojoj je sv. Jeronim predstavljen kako se kamenom udara u prsa: „Dobro je što držiš taj kamen, jer bez njega te Crkva nikad ne bi proglasila svetim.” (Butler’s Lives of the Saints). Ovakvim stavom svima nam sv. Jeronim šalje važnu poruku: da bi bio svet i autentičan, trebaš znati prvo sebe udariti kamenom bez obzira na to koliko se smatrao inteligentnim. Tako nećeš protratiti život bacajući na druge i drukčije kamenje kritičke riječi kao što to samodostatno čine današnji „progresivci” među kojima su, nažalost, i pojedini svećenici i redovnici.
Zaista nas treba utješiti i ohrabriti činjenica kako su i sveci dijelili naše strahove, borbe, grijehe, sumnje i teškoće pa im se možemo s pouzdanjem povjeriti da nas zagovaraju kod Boga kako bismo i mi smogli snage izroniti iz mraka misaone skučenosti i samodostatnosti i uroniti u svjetlo trajne Božje ljubavi.