Pruža se pravcem dinarskih planina, sjeverozapad – jugoistok, a prostire se između planina Bjelasnice i Viduše. Nadmorska visina polja iznosi oko 400 do 470 m, a nagnuto je u pravcu sjeverozapada. Najveće naselje na obodu polja je Ljubinje prema kojem je i dobilo naziv, a tu je i nekoliko sela i zaselaka od kojih su najznačajnija Kruševica i Dubočica.
Dugo vegetacijsko razdoblje
Prevladava submediteranska klima s blagim zimama i toplim ljetima. Ljeti se temperatura redovito penje i preko 40 °C, dok se zimske temperature spuste i do – 5 °C. Kako je u Ljubinjskom polju prisutna submediteranska klima sa svim svojim karakteristikama, to je i duže vegetacijsko razdoblje. Obično traje do 240 dana pa je i bezmrazno razdoblje vrlo kratko. Oko polja, pored listopadnoga drveća nalazimo i zimzelene vrste. Padaline su obilne i tijekom godine dosegnu prosječno 1950 mm. U vegetacijskom razdoblju bilježi se manja količina padalina, oko 30 %, što se negativno odražava na biljni svijet, a okolne planine i brda budu skoro gole. Padaline su najčešće u obliku jakih pljuskova s jakim površinskim i vertikalnim otjecanjem što stvara još nepovoljnije uvjete.
Ljubinjsko polje je u geomorfološkom smislu tipično kraško polje s ravnom terasom. Najvažnije stijene su vapnenci i dolomiti kredne i jurske starosti, a u polju su zastupljeni tercijarni sedimenti i recentni aluvijumi. Dno polja je građeno od kvartarnih slojeva prekrivenih tankim slojem ilovače. Također, u polju nalazimo veći udio crvenica, bilo u zemljišnim kombinacijama ili kao samostalnih zemljišnih areala. Kako je u pitanju polje u kršu, prisutni su i brojni kraški fenomeni, većinom vrtače i škrape. Iako u sastavu tla ima dosta ilovače koja bi mogla zadržavati vodu, ona vrlo brzo ponire.
U samom polju ne nalazimo šumsku vegetaciju, a na rubovima susrećemo šume hrasta medunca i bijeloga graba s različitim regresivnim stadijima i najčešće u obliku šikare ili kamene goleti sa sveprisutnim crnim jasenom. Na višim položajima, u ekstremnijim uvjetima staništa, zastupljene su šume medunca i crnoga graba. Od drveća i grmlja izdvojit ćemo zeleniku, stalno zeleni grm, draču, tršljiku, šmriku i dr.
Gmizavci vladaju poljem
Fauna Ljubinjskoga polja nije bogata različitim vrstama. Ovim submediteranskim krajem vladaju gmizavci, posebno zmije i gušteri. Na livadama gdje se napasaju krave dominiraju blavori, dok na rubovima polja, na toplim i suhim mjestima nalazimo brojne poskoke, kako smeđe tako i crne. Gušteri su brojni, a dominiraju smeđe gušterice i zelembaći. Ornitofauna također nije brojna. U polju nalazimo jarebice kamenjarke čije se brojno stanje popravilo nakon prestanka uzgoja duhana. Većinom ih nalazimo u jugoistočnom dijelu polja te na krajnjem jugozapadnom dijelu. U središtu se nalazi gradić Ljubinje. Među pticama dominiraju jastrebovi, sokolovi i sove. Za vrijeme selidbe na jug, u polju susretnemo i pokoju rodu. Od zvijeri su zastupljeni čagljevi (šakali), lisice i poneka lasica. Vukovi su rijetki. Za jakih zima se spuste u polje. U polju i oko njega nalazimo zečeve koji su zbog primjene kemijskih zaštitnih sredstava u vrtovima i obrađenim poljima, ugrožena vrsta.
Uzgoj duhana
Polje je jednim dijelom neproduktivno, a ostatak je pogodan za uzgoj duhana koji je nekada bio najzastupljenija proizvodna kultura. Zbog nastanka problema oko otkupa duhana započela je voćarska proizvodnja i trenutno postoji nekoliko manjih plantaža višnje i jabuka, a u fazi podizanja su novi voćnjaci i vinogradi. Također, poduzimaju se aktivnosti na obnovi stočarske proizvodnje. Ona je u povijesti Ljubinjskoga polja bila vrlo razvijena i cijenjena kultura. Međutim, zbog neplanskoga i neracionalnog stočarstva u poslijeratnom razdoblju, stočni fond je prilično uništen.
| Planina Bjelasnica Bjelasnica je planinski masiv na jugu Hercegovine. Nalazi se s desne strane rijeke Trebišnjice. Proteže se od sela Do do Staroga Slanog. Najveći vrhovi su Motka (1396 m), Ilija (1338 m) i Siljevac (1297 m). Većim dijelom se nalazi u Popovu polju. Pored Gacka se nalazi istoimena planina. |
| Povijesni zapis Ljubinjsko polje se prvi put u pisanim izvorima spominje u 14. stoljeću. Tada je ovo područje bilo prepoznatljivo po vlaškim skupinama i nekropolama stećaka koji ukazuju na srednjovjekovnu životnost. Razvijeno je bilo stočarstvo i prateća trgovina stokom kako to pokazuje primjer Raja Bratoslavića iz Ljubinja koji je 1352. prodao jednu tovarnu životinju u Dubrovniku. Mladići s ovoga područja odlaze na službu i izučavanje zanata na obližnje dubrovačko područje kako to pokazuje primjer Ratka Miločića iz 1393. godine. Na početku osmanske vladavine na ovom području je bilo središte istočne Hercegovine čije su ovlasti dosezale na istoku do granice s Crnom Gorom i na zapadu do Mostara, uključujući i Mostar. |
