U želji za otkrivanjem netaknute prirode, čistoga mora i jedinstvene folklorne baštine, zaputila sam se na južnodalmatinski arhipelag Lastovsko otočje i na najistureniji i udaljeniji od kopna, hrvatski otok Lastovo, koji su nekoć antički pomorci i trgovci, koji su tamo prevozili robu i trgovali s Ilirima, nazvali Ladeston, Iliri Ladesta, Zec koji leži, a Rimljani, Carski otok – Lagusta. Neretljani, koji su u 7. st. naselili otok, zadržaše mu izvorno ime Lasta i uz njihov dometak -ovo, otok dobi ime Lastovo. Uz njega, najvećega, poput perlica, nanizalo se u nisku još 45 otočića i grebena. Otočja Lastovnjaci i Vrhovnjaci, otok Sušac, biser do bisera, ukupno 46 otoka, otočića i grebena, razastrlo se u morskom prostranstvu na oko 195 kilometra kvadratnih. To što je Bog u prirodi stvorio, omeđeno je još i ljudske ruke djelom, kamenim svjetlima Tajana, Glavata, Struge i Sušca.
Taj hrvatski biser tajanstvene ljepote, iznimno razvedeno otočje, nenarušene prirode s naglašenim krajobrazom, gustih šuma i plodnih polja, obogaćenih lokvama, visokih obalnih strmaca, kopnenih i podvodnih špilja te brojnih rijetkih morskih i kopnenih vrsta i staništa, 2003. Svjetska organizacija za zaštitu prirode, proglasila ga je važnim za očuvanje bioraznolikosti Sredozemlja, a Hrvatski sabor 2006. godine Parkom prirode Lastovsko otočje.
Carski otok za odmor
Posebnost Lastovskoga otočja čini i bogata kulturno-povijesna baština, brojne crkve, živopisni fumari, tradicionalni lastovski Poklad i Lastovac koji svjedoči da je suživot prirode i čovjeka još uvijek moguć.
Taj Carski otok sred pučišća, sa svojih pet naselja, Lastovo, Zaklopatica, Skrivena Luka, Ubli i Pasadur, nekad je bio vojna luka i zatvoren za turiste. Danas svatko može otkrivati njegove tajne i tragati za pustolovinama antičkih putnika koje bi, nakon oluja i silnih odiseja sred sinjega mora, čekao ladanjski otok za odmor. Na toj dalekoj pučini Jadrana, gdje posljednji svjetioničar užgaje svjetlo, može se preživjeti bez novca, ali teško bez trajekta. Brod je središte lastovskoga života, spoj mora i kopna.
Lastovo – Zec koji leži
Trajekt iz Splita, na trenutak se zaustavio u Veloj Luci, i nakon šest sati uplovio je u lastovsko pristanište Ubli. Iz daljine se vidjelo, otok nije velik, ali u toj otočnoj skupini ipak je najveći. Zec koji leži.
Čisto more, rajsko podmorje i ostatci antičkih kamenih grobova ponos su Lastova, kao i Lastovski statut iz 1310., jedinstveni primjer pravnoga života i uljuđene povijesti male otočke zajednice. Zahvaljujući Statutu, Lastovci nikada nisu bili robovi. Mudro su očuvali slobodu i običaje. Kad se nešto tako odlučilo, bilo je kao zakon. Znali su da će preživjeti samo oslonjeni jedan na drugoga. Današnjega čovjeka Lastovac vraća u epski svijet, u ono zlatno doba kada je čovjek bio čovjek.
U Ubli se uoblila spomenička cjelina, jednobrodna bazilika sv. Petra iz 5. st., u kojoj se pobožni Lastovac vjekovima preporuča sv. Petru, pred ranokršćanskim reljefom s prikazom križa i dva jaganjca, čiji se izvornik čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. U Ubli živi i legenda da je tu pokopano dvanaest zlatnih kipova apostola.
Kamena svjetla
U Dragovodama zaronilo sunce u bonacu, a kroz vlažnu lažinu rumenilo zadragalo šljunčane škrape Zaglava. Plutaju osamljene bove i brodice. Mir u uvali Perna. Tako zaron u prapovijest otkriva baroknu prošlost u ribarskoj Luci i tradicionalni život ribara kojima je ribolov i moreplovstvo utkano u krvi. Tukla ih oluja, stradavala idra, lomila se vesla, kidale se mriže, grizla riba, a oni, još su tu, svoji na svom.
U tom bezvremenskom svijetu, sve je bajka. Miješaju se osjećaji uz kalafatske priče, u kojima su jedrenjaci bili drveni, ljudi čelični, a lastovski ugled i slava bješe vizija pamtiti ljude po djelima. Još samo da mi se ukaže prigoda posjetiti čuvene lastovske svjetionike, osobito Glavat, ili osamljeni Sušac, na surom grebenu, izgubljen na pučini.
Moj prijatelj, Jakša Lastovac, iz stare obitelji Frlan, priča mi kako su ti nekada povijesni svjetionici, danas samo „kamena svjetla” i „turistički sobičci” koji kao stari jedrenjaci, da bi preživjeli, čekaju svoje goste i pripovijedaju im o olujnim i mrklim noćima, u kojima su oni, u ne tako dalekoj prošlosti, svojim svjetlom osiguravali sigurnu plovidbu, pozdravljali mornare i brodove, sprječavali havarije, spašavali živote.
Od svjetioničara doznajem da duž hrvatske obale Jadranskoga mora, ima 48 svjetionika koji su dio graditeljske i kulturne baštine, važne za hrvatsku pomorsku tradiciju i identitet države Hrvatske.
Tu čujem i legendu o otočiću Glavatu i grčkom bogu Zeusu koji je poslao izaslanika da mu pronađe najljepši otok na svijetu. Nakon duge potrage izaslanik je ostao na Glavatu, ne mogavši se odlučiti za Lastovo, Korčulu ili Mljet. Postao je okamenjen zauvijek.
Lastovo je tajnovito, bilo da mu se prilazi sa sjevera u lučicu Pasadur, ili preko otvorene pučine s juga prema Skrivenoj Luci ili kad putnik ujedri u jednu od bajkovitih uvala koje krase sve strane Carskoga otoka.
Portorus – uvala i blago koralja
Portorus, ili Skrivena Luka, najljepša i najveća uvala otoka, omiljeno je šetalište svima. Ime mu nastade zato što je ostao skriven od pogleda s otvorenoga mora. Na brijegu je crkva sv. Ciprijana (11. st.) koja stoljećima Portorus čuva od razbojnika. Na rubu litice rta Struga izdiže se svjetionik iz 1839., drugi najstariji u Hrvatskoj, a usto Rt s litice kćeri mora od koralja gorgonija, prati u svojim klisurama let sivoga sokola. Ljepotu i blago koralja.
Tri kilometra od Ubli, na zapadnoj strani otoka, na moru uskom kao rijeka, smjestio se Pasadur, mostićem povezan s otočićem Prežba. Tu se stoljećima zaklanjaju pomorci od nemirnoga mora i ruže vjetrova, juga, maestrala, lebića, levanta, bure, tramontane i pulenta. Pasadur čuva jedini hotel Solitudo i stare vojne objekte, a sv. Juraj na Prižbi, pastire i stada. Usred Vejoga Laga, otočića Makarca, ima jedan pustinjakov stan iz 15. st., kapela sv. Rafaela.
Na sjeveru Lastova s pogledom na Lastovski kanal i otok Korčulu smjestila se Zaklopatica, omiljena uvala nautičara. I još jedno čudo. Na otočiću Zaklopatica gnijezdi se mali zavoj ili gregula, rijetka morska ptica, glasna gakćalica, koja u letu nad uvalama Kručica i Korita, izgleda poput križa. Na otočju živi endemična gušterica, jadranska, lastovska, i jedina zmija, stepski guž ili smičalina.
Na suprotnoj strani Ubli, u čudesnoj oazi, poput amfiteatra, okruženoga brdovitim vrhuncima, vinogradima i maslinicima, smjestilo se srednjovjekovno selo Lastovo. Prvo što se zamijeti raznoliki su i neponovljivi lastovski dimnjaci koji današnjem gradu tisućljetne povijesti daju mediteranski ugođaj, iako grad Lastovo nije smješten uz more, nego u srcu otoka. Kamene kuće iz 15. i 16. stoljeća, ukrašene zanimljivim fumarima i sularima, terase ograđene kamenim pižulima – klupama i arlama – vazama, s kamenim pilastrima na kojim se diže odrina bijele vinove loze Lastova daju draž uzmorskoga grada. I još uz to, sulari, krovače i fumari svoj pogled odmaraju na unutrašnjosti i zelenoj udolini, dok crkva sv. Kuzme i Damjana, s Kneževim dvorom, Palacom i Kašćelom, s bunarom i kapelom sv. Ivana, pripovijeda o Lastovskim skalinadama koje obavijaju staru jezgru oko crkve. I žive za jedan dan u godini. Poklad na Lastovu, koji je kao biser otočke kulturne baštine, od 2008., nematerijalno kulturno dobro.
Lastovski poklad
Lastovski poklad, drama u nekoliko činova, stoljećima čuvano izvorno višednevno pučko uprizorenje koje se odvija po pravilima, simbol je lastovske slobode, u spomen na događaj iz 1483. kad su Katalani (Mauri, Katalonci, Sicilijanci i drugi plaćenici) naumili opljačkati i pokoriti Lastovo. Predaja kaže da su poslali na otok glasnika kako bi mještane uvjerio na predaju. Oluja uništi neprijateljske brodove, a Lastovci glasnika uhite i na magarcu ga provedu selom za porugu. Predvečer su razapeli dugačko uže i spustili ga s uzvisine Pokladove grže. Potom ga na magarcu odvedoše na Dolac, i uz zvonjavu zvona i uzvike, spališe. U spomen na taj događaj, stoljećima Lastovci na Pokladni utorak, spaljuju slamnatoga crnoputog lutka.
Lastovcu ni iz daleke Australije nije teško učiniti put za Poklad na Lastovo i pridružiti se onima koji su ostali na otoku, čuvati pradjedovske zavjete. Može Lastovac otputovati i na kraj svijeta, ali nikad ne zaboravlja pokladarsko halekanje i Balo pod liru, ples muško-ženskih parova po zamišljenoj kružnici, povezanih rupčićima uz pratnju lire, koja na Lastovu svira samo za Poklada. Balat se mora Balo pod liru najmanje tri puta, od Kandalore do Pretile nedjelje, kada se popodne priređuje maskenbal za najmlađe Lastovce. Ne zaboravlja se ni kupljenje jaja na Pretili ponedjeljak, ni Pokladni utorak, ni Pokladarsko kolo, što podsjeća raseljene da i oni pripadaju otoku koji ih čeka, u svom sjaju, na Jadranu plavu.
Pokladno razdoblje na Lastovu počinje prvim balom na Sv. Antuna, opata, a na Kandaloru budi se i lira ili lijerica, i izlazi, da bi gudeći pratila sva pokladna zbivanja do Čiste srijede, kada selo utihne. Toga dana okupe se Pokladari u Sali i idu na halekanje pod kostanju, stablo na Gornjoj luci, do kamena, gdje će na Pokladni utorak vezati uzu i halekati tri puta uzvikom „Uvo!”. To halekanje nitko ne zna objasniti, ali neizostavni je dio poklada. Nakon halekanja idu do Meštra od Poklada. Povorka u dvije skupine koju predvodi sanatur s lirom i pjeva Podiglo se malo četovanje, tranle, ranle. Dok prolaze kraj župne crkve sv. Kuzme i Damjana, lira ne svira i pjesma utihne. Pokladari tako štuju svoje mrtve.
Pokladari i Pokladarsko kolo
U Pretili ponedjeljak kopa se prlina (zemlja) za Pokladove čizme i s prlinom na tovaru idu po krojača i građu za lutka, pa nose u Sale, gdje Meštar od bombi izrađuje bombe, a Meštar od Poklada izrađuje Lutka – Poklada, od pljeve, žita, klasa, zobi i ribarske mreže maloga oka. U podne, kad je Poklad gotov, pokladari viču „Uvo!” uz prasak pokladne bombe. Otvaraju se škrinje, vade se pokladarske odore. Lijepe maškare, sve do zvona Zdravo Marija, po selu skupljaju jaja, pjevajući: „Kuma jaja, daj nam jedno jaje.”
Na Pokladni utorak, uz zvuke lire, idu domaćinu, čuvaru uze, uža po kojem se spušta Poklad. Kad načelnik odobri culjenje i paljenje Poklada, počinje svečani dio običaja. Muški pokladari, nositelji svečanosti, vođeni kolovođama, otplešu kraću varijantu Pokladarskoga kola, lančani ples s mačevima. Nakon ophoda selom u Gornjoj luci skida se lutka s tovara i nosi na vrh sela. U tri sata popodne stavljaju Poklada na uzu i culjaju ga triput s bombama koje pri spuštanju praskaju. Potom, s Pokladom na magarcu, odlaze na Dolac, između škole i crkve, gdje pokladari balaju Pokladarsko kolo sa svih deset figura. Pridružuju im se i ženske lijepe maškare kad im pokladari naprave mjesta te plešu svatko svoje kolo, dok se oba ne stope u jedno. Svi su na izmaku snaga, ali se ne odustaje dok se Poklad, nataknut na štap, zapali, a crkvena zvona oglase kraj.
Na Čistu srijedu ujutro Lastovo je mirno, a navečer u Sali pokladari pripremaju prkle/fritule i jaja, časte se. Počinje korizma. Post i molitva.
Lastovske rajske staze
Šetnja u lastovskim planinskim ljepotama, uzduž i poprijeko, kroz netaknute vedute mediteranskoga raslinja i zelenih polja, vrhunac će dosegnuti na vidikovcu Soznja u pogledu na Zaklopaticu, uvalu Mihajla, Kašćel, Lastovnjake, Mljet, Pelješac, Korčulu, Hvar i Bikovo, Vis, Prežbu, Mrčaru, Kopist i Sušac, Pleševo brdo i Hum, najviši otočki vrh. Dojam radosti nastavlja se stazom Ugodna razgovora, od Sv. Roka, do čuvarice kneževe stolice, crkve sv. Vlaha, pa s Pjevora k tvrđavi, meteorološkoj stanici Kašćela do Glavice. Zaljubljenik neće propustiti prigodu prokoračati svim brdskim stazama i maslinicima te obići crkvu sv. Nikole iz 15. st. pa kroz polje Kala do uvale Zace stići na kupanje. Uz to pristiže i uživanje u polju Pržina i molitva zahvale za poštedu od potresa, u crkvi sv. Spasa iz 16. st. U Lokavje polju će pozdraviti sv. Mariju Bogorodicu, a na brežuljku sv. Iliju, branitelja od nevera, te sv. Marka u Prgovu, izgrađenu na kamenoj liti u polju. Na Pokladarovoj grži poklonit će se u crkvi sv. Martina posvećenoj križarima.
Put može voditi i stazom Stari put na vidikovac Hum, s pogledom na Skrivenu Luku, Kujenčevu ropu, svjetionik Strugu, Malo i Veljo Lago i Vinopolje. Od tuda do Spivnika, u uvale Uska, do Ponta od Stražice, na kupanje.Natrag, putem Kroz sadašnjosti u prošlost do najstarije crkve Sv. Luke iz 11. st., okružene ilirskim gomilama.
Kroz maslinike, planinarskim putovima i rimskim stazama trči se Lastovski Mali ili Veliki fumar. U uvali Mihajla čekaju priznanja, vino i jelo s lastovskih polja i festa do jutra, uz ples s čuvarima običaja KUD Lastovo i klapa Fumari. Tu se Lastovac utječe arhanđelu Mihovilu da zajedništvo čovjeka i prirode rodi bogate plodove, masline piculje. Vrijedno je truda i trenutka svratiti se i u ribarsko naselje Lučicu. S Lastovcima nećeš ostati ni žedan ni gladan, oni su gostoljubivi ribari, sokolari, kalafati, maslinari, vinari, pomorci i koraljari, uvijek raspoloženi, nakon teška rada, za druženje uz ribu, vino, karte, balote i pismu. Za Poklade, uz liru na balo, lastovski težak zaboravlja sve razmirice.
Za glavnu festu sv. Kuzme i Damjana, zahvaljujući veslaču Stjepanu Ivelji, trči se Jesenski cross kroz polja, duž starih staza.
Dar neba i Milijuni zvijezda nad Lastovom
Otok vrvi legendama. Tako u diki Parka, u najstarijim tragovima otočkoga života koji su od 1965. geomorfološki spomenik prirode i arheološko nalazište, Račoj špilji, prema predaji, u prolazu u more žive vile. Tu je i špilja Medjedina, nekada dom morskog čovika / sredozemne medvjedice, a danas za šišmiše. U životinjskom svijetu otočja zabilježeno je 175 vrsta kralježnjaka, a polovina ih je ugrožena. Otočje je bogato koraljima, spužvama, mekušcima, mahovnjacima, bodljikašima, rakovima. Od 330 vrsta beskralježnjaka, 20 je na popisu ugroženih. Na otvorenom moru uz malo sreće može se vidjeti igra običnoga, dobroga i glavatoga dupina.
Lastovo, dišpetno, svjetlosno, šumovito, pitoreskno divlje, okruženo otočićima, bistrim morem, prekrasnim mjestašcima, u svojim je uvalama udomilo planiku, crniku, alpski bor i kao takvo nije se dalo izmijeniti te je uvršteno u osam najljepših bisera svjetske baštine, a darom neba, milijuni zvijezda nad Lastovom čine ga i Europskim zvjezdanim perivojem.
Crkvice – Lastovske čuvarice
Ova reportaža, osjećam, ne bi bila potpuna kad je ne bih završila vizijom svih lastovskih crkvi koje su kao čudo i dar drevnih pomoraca, podignute u nadi da njihova moreplovstva budu uspješna i da ih Svevišnji očuva od svih nedaća i bolesti. Svakoga će zadiviti to kako su Lastovci izgradili nemoguće. Od 38 crkava, očuvanih, i onih u ruševnom stanju, 21 je zaštićeno kulturno blago. Posebno nadahnjuju dvije crkve, crkva sv. Antuna, koja iznad pročelja ima trostruku lastovsku preslicu za zvona, i na Dovcu, središtu Lastova, crkva sv. Josipa, čuvara obitelji i očeva, kojega je Hrvatski sabor 1687. proglasio zaštitnikom hrvatskoga naroda.
