Početna stranica » Kršćanski odgoj (II.)

Kršćanski odgoj (II.)

388 pregleda

Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom

Odgoj djece Božje nešto je najvažnije, ali i najzahtjevnije što kršćanski roditelji i odgojitelji mogu činiti na ovome svijetu. Zato im Bog daje Sveto pismo kao najbolju pomoć za odgoj u pobožnosti. Vječni vjerski i moralni nauk koji nam donosi Riječ Božja predstavlja najsigurniji temelj za odgoj, kako u Crkvi tako i u kući. Preko njega Duh Sveti djeluje i u nama i u našoj djeci, oslobađajući nas od straha i učeći nas ovladavanju naših strasti i zlih misli. Sveto pismo nas uči da je jedino Riječ Božja istina u punom smislu riječi, dok nas svaki njoj protivni nauk udaljava od puta koji vodi u život vječni. Uči nas da ljubimo ono što Bog ljubi, a mrzimo ono što on mrzi. Odgaja nas da se radujemo svemu čemu se Krist raduje, a žalostimo nad onim što njega žalosti. Upućuje nas da se nadamo Božjim obećanjima, a odbacujemo sve svjetovne i đavolske zavodljivosti. Zahvaljujući takvom odgoju osjećaja i strasti, u nama će se postupno ukorijeniti najplemenitije kreposti, osnažit će nam se razum, a duša će se osloboditi od okova grijeha. Naš cilj je da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac (usp. Mt 5,48). I koliko god nam se taj cilj doimao nemogućim ili preuzvišenim, ne trebamo gubiti nadu jer on je u prvom redu Božje djelo u nama i u našoj djeci.

Obitelj – Crkva u malom

Što više društvo u kome živimo uspavljuje našu savjest to nam je Sveto pismo potrebnije. Ono smanjuje jaz koji postoji između Boga i nas grešnika. Nepoznavanje Svetoga pisma može se pokazati pogubnim za naše spasenje jer u propast vode i moralni grijesi i oni umski poput hereza i šizmi. Zato je prevažno da djeca često slušaju navještaj Riječi Božje u crkvi te da sama steknu naviku da čitaju i proučavaju Bibliju. Crkva je najbolja životna škola za odgoj djece koja postoji. Njoj treba nadodati i odgoj koji im pružamo kod kuće, osobito kada je riječ o posve maloj djeci. Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.

Roditelji su prvi savjetnici svoje djece kada se ona nađu pred životnim odlukama. Osobito onim važnim odlukama poput odabira škole, zanimanja, prijatelja, momka ili djevojke. Takve odluke je najbolje donositi u molitvi i čistoći srca, imajući kao krajnji cilj svih svojih želja i nastojanja Boga samoga. Ako nam je srce ispunjeno raznoraznim drukčijim željama, tada nećemo moći jasno razabrati i odabrati onaj pravi put koji najbrže vodi u život vječni. No ako nam je krajnji cilj Bog, sigurno nećemo donositi životne odluke poput onih kojima je cilj bogatstvo. Tko teži za Božjom slavom i moći, neće ujedno težiti za vlastitom slavom i moći. Ako nam čista savjest predstavlja veću vrijednost od popularnosti, zabave i užitaka, onda ćemo se znati oduprijeti napastima i grijesima. Onaj kome je spoznaja nebeske zbilje važnija od poznavanja ovosvjetskih stvari, svoje vrijeme i pažnju će prvenstveno posvetiti upoznavanju i motrenju Boga.

Roditelji i odgojitelji su prije svega uzori moralnoga života. U odgoju su djela puno učinkovitija od riječi. I zato, ako se ranije nismo potrudili da steknemo određene kreposti, učinimo to sada, radi svoje djece, kako bismo im svojim dobrim primjerima pružili najbolji odgoj. Najučinkovitiji odgoj je kada djeca imaju pred sobom uzore razboritih, pravednih, umjerenih, jakih, poniznih roditelja. Tako na molitveni život djece najsnažnije utječe uzor očeva molitvenoga života. Slika oca koji sabrano i ponizno moli svoga Boga ostaje neizbrisivo urezana u dječje pamćenje i spontano u njima budi povjerenje i ljubav prema Bogu Ocu.

Svi koji su uključeni u odgoj djece trebali bi u svemu i posvuda biti uzorna ponašanja, pa čak i kada se radi o onim manje bitnim stvarima, poput načina na koji hodamo, gledamo, govorimo, stila odijevanja, držanja tijela i sl. Djeca sve vide i upijaju, pa čak i kada šutimo, jedemo, odmaramo se. Na nama je da odlučimo hoće li u nama vidjeti ono dobro ili zlo, kreposti ili mane, pobožnost ili svjetovnost. Biti kreposnima ne znači biti slabićima ili mlakonjama. Naprotiv! Krist je bio ispunjen svakom blagošću, ali i odlučnošću i jakošću. Njegova je riječ bila duhovno snažna te je predstavljala autoritet i čvrsti oslonac svima onima koji su težili za istinom, milosrđem i pravdom. Tako i pouka u vjeri, u Crkvi, školi ili u kući, treba biti prenošena na način da istina Božje riječi bude razumljiva djeci i sposobna utemeljiti kreposne i svete živote, učeći ih da poštuju svoje roditelje i vršnjake. Tijekom obiteljskih obroka roditelji tako mogu zapodjenuti razgovor o misnim čitanjima ili nekom drugom biblijskom ulomku. Maloj djeci mogu prvo prepričati zgodu i potom im je razjasniti njima razumljivim jezikom. Potrebno je potaknuti djecu da postavljaju pitanja, da žele što bolje upoznati svoga Boga i njegova čudesna djela u svijetu i u njihovim dušama. Tijekom sljedećega obroka djeca mogu ponoviti što su zapamtila i naučila, da bi potom roditelji nastavili s daljnjom poukom.

Ispravan poredak vrijednosti

Danas se u našem društvu snažno promoviraju i šire raznorazne ideologije koje izokreću naglavačke kršćanski moral. Roditelji se mogu osjetiti obeshrabrenima i nemoćnima pred silinom te psihološke invazije. No iako se oruđa koja nam Bog nudi mogu doimati neznatnima u usporedbi s neprijateljskom sofisticiranom mašinerijom, najvažnije je da zadržimo vjeru da je Isus već pobijedio svaku laž i grijeh te da njegova milost i istina nužno ostvaruju svoj cilj. I iako su čistoća i čednost gotovo pa nestali iz našega društva, nastojmo svojoj djeci omogućiti da se druže s najljepšim uzorima kršćanskoga života, osobito onima iz svećenstva i posvećenoga života, kao i drugim našim kreposnim prijateljima. Neka barem naše kuće i crkve postanu oaze u kojima se ništa nečednoga i ispraznoga ne može susresti. Omogućimo svojoj djeci da upoznaju i živote svetaca uzora čistoće, poput Djevice Marije, sv. Marije Goretti ili sv. Male Terezije. Umjesto kiča i šunda koje im nude industrije zabave, ponudimo im da otkriju i upoznaju najljepša djela kršćanske i svjetske umjetnosti. Prava umjetnost je u prvom redu duhovna jer ljepotom izričaja prenosi istinu koja se obraća našem razumu i usmjerava našu volju k dobru, i tek preko njih oblikuje i oplemenjuje naše osjećaje i djelovanja.

Isus je svoje učenike poučio da traže najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravednost, a da će im se sve ostalo nadodati (usp. Mt 6,33). No kršćanski roditelji su oduvijek, još od prvih stoljeća, bili napastovani da kraljevstvu nebeskom pretpostave zemaljske blagoslove. Zato se znaju grčevito boriti da svojoj djeci pruže najbolje obrazovanje, zatim da ostvare uspješne karijere i steknu utjecajne pozicije, bogate supružnike, velike lijepe kuće, utjecajne društvene veze i slično. No time riskiramo da u duše svoje djece utisnemo dvije velike mane, dvije tiranske ljubavi koje porobljavaju duše: ljubav prema novcu i ljubav prema ispraznoj slavi ili društvenom statusu. To postaje put perverzije uma i srca od duhovnih dobara k onim materijalnima, kada se čak i mane poput oholosti, nepravednosti, grubosti ili lukavosti doživljavaju kao kreposti, a preziru se poniznost, pravednost, blagost, čednost. Zato je ispravni poredak dobara ili vrijednosti pretpostavka svakoga dobrog odgoja u krepostima i pobožnosti. I taj poredak ponajprije treba vladati u srcima roditelja i odgojitelja da bi ga oni potom mogli prenijeti djeci koju im je Bog povjerio.