556
Probudim se a ne znam jesam li zbilja budan,
počne dan kao novi zadatak školskoj djeci,
nama, u ovoj klupi neudobnoj, i čudan,
promukao u grlu glas mi se javi: reci
nešto u prilog novom danu! i dođe mačak,
gladan, i bog, i oba nahranim, čak i žeđu
utažim im, a sebi ne mogu; sporo tračak
svijetlosti ušulja se u moju sobu, bljeđu
nego je utopljenik, a taj sam, šapnem: dođi
odnekud, peperùtko, a dođe samo čagalj,
možda i vuk, ne mogu razlikovat ih, glođi,
ponudim se ja njemu, a on u drugi štagalj
otiđe; gdje ću? za njim ili da pak krenem
za sobom, sve do kraja pjesme, dok ima slova
za bilo koju pjesmu jer ja od svake svenem
I od svake procvjetam, a znam da nije nova.
Ivan Kramar – Luko Paljetak
(Iz zbirke pjesama Dvoglasje za samoću)