Početna stranica » Izabrati pravi životni poziv

Izabrati pravi životni poziv

212 pregleda

Otkrivanje životnog poziva, čini mi se, nije jednostavna, jednokratna odluka. Život je namijenjen za življenje, a mi nikada ne znamo kamo će nas odvesti sve dok se ne prestanemo brinuti i ne počnemo živjeti. 

Svatko ima svoj poziv i to nije uvijek jednostavan, jednokratna odluka. Nekada sam sanjao kako ću postati umjetnik. Kao tinejdžer satima bih sjedio u svojoj sobi slušajući REM albume i slikajući. Bio sam toliko sretan što sam mogao sam sjediti u svojoj sobi do kasno u noć, iako su se moji roditelji iskreno brinuli za mene. Na kraju sam istražio nekoliko umjetničkih škola i upisao, ali u konačnici je moj životni poziv bio drugačiji. Taj umjetnički, tih, osjećajan, introvertiran tinejdžer postao je katolički svećenik. Sada pričam i pišem za život. Sve što radim je javno izloženo – kako se pozdravim s nekim, kako se odijevam. Recimo samo da to nije ono što sam imao na umu kad sam imao 16 godina.

Ponekad pomislim kakav bi moj život bio da sam se bavio umjetničkom karijerom. Bih li bio sretan? Ili bih, nezadovoljan i pun žaljenja, zaključio da sam pogriješio?

U vrijeme kad sam odlučio poći u sjemenište, svi su znakovi ukazivali na to da je to dugogodišnji pogodak. Međutim, bio sam zabrinut zbog propovijedanja, introvertnosti i pretjerane osjetljivosti. Nažalost, uz sve navedeno, uspio sam njegovati i svoju aroganciju, što nije dobro za jednog svećenika. Poziv je ipak bio tamo i čekao je da ga prepoznam i prihvatim. Gledajući unatrag, iako se i dalje volim baviti umjetnošću, nikad ne bih bio sretan u umjetničkoj karijeri. Završio sam na pravom mjestu.

Otkrivanje životnog poziva, čini mi se, nije jednostavna, jednokratna odluka. Život je namijenjen za življenje, a mi nikada ne znamo kamo će nas odvesti sve dok se ne prestanemo brinuti i ne počnemo živjeti. U svećenstvu često razgovaramo o  životu kao o „pozivu”. Pitamo mladiće mogu li se u životu zamisliti kao svećenici (ili redovnici), a mlade žene mogu li biti sretne u redovničkom životu kao redovnice. Ovom riječju, „poziv”. Sve što zapravo tražimo je ono što Bog od njih traži i koja odluka bi im donijela sretan život. Kako bismo bili jasni, ovaj postupak nije samo za potencijalne svećenike – svaka osoba ima poziv.

Brak je također poziv. Majčinstvo, zbog toga što je zakopano u kućanske obaveze, prljavo posuđe i neprospavane noći s uplakanim bebama, može izgledati nevažno – ali ono stvara, njeguje i oblikuje živote. Očinstvo može izgledati kao naporno trčanje na posao iz dana u dan kako bi se osiguralo obitelj i može uključivati ​​životno sportsko treniranje djece koja šutiraju loptu u pogrešnom smjeru kao i učenje pletenja kose djevojčicama. To je, također, životni poziv. Imam prijatelje koji su sada u mirovini čiji je poziv šetnja parkom, uočavanje lijepih stvari i molitva. Imao sam župljanku Diane koja je bila doma. Pametno bi se sjećala važnih datuma – rođendana, godišnjica, praznika – i poštanskih karata. Redovito sam od nje dobivao ove kartice i uljepšavale su mi dan. Njezin je poziv bio napisati te kartice.

U svakoj životnoj fazi važan je vaš poziv. Svaka vaša akcija bremenita je značenjem, svaka je korak dolje na putu herojskog hodočašća. Budući da se naša zvanja mogu činiti sitnima i zamornima ili se osjećamo nespremnima da ih ispunimo, nije rijetkost sumnjati da smo propustili svoj poziv u životu.

Što će se dogoditi ako to propustite? I može li se s vremenom promijeniti?

Ljudi su komplicirana bića sa svim vrstama skrivenih darova i talenata. A život nam baca krivulje. Često nas ono što se čini pogrešnim zaokretom u životu odvede točno tamo gdje trebamo biti. Ti neočekivani putovi izvlače iz nas te darove i talente, čak i na naše vlastito iznenađenje. Možda se u mislima vratite i zapitate kakav bi bio život da ste u prošlosti donijeli drugačiji izbor, ali to sa žaljenjem gledati znači žaliti za osobom koja ste postali i to bi bila šteta. Čak su i naše pogreške prilike za rast. Mi smo ono što jesmo i mislim da, bez obzira na naše izbore, Bog blagoslivlja te izbore i, dok god se obvezujemo život živjeti najbolje moguće, u tome ima i radosti.

Kako starimo i prolazimo kroz različite faze života, ono na što smo pozvani može se promijeniti, zato se nemojte osjećati beskorisnosti samo zato što su djeca odrasla i napustila dom ili ste sada u mirovini. Vaš je poziv sada drugačiji, i kakav god bio, siguran sam da je nevjerojatan. Ne podcjenjuj sebe i ono što možeš učiniti da bi dao slavu Bogu.

Dok tražimo i pokušavamo bolje razumjeti ovaj svijet i svoje mjesto u njemu, uvijek pomaže zadržati čistu savjest, biti blizu Boga dok donosimo odluke i biti siguran da izvršavamo svoje trenutne obveze. Vaš životni poziv može se mijenjati sukladno tomu kako vrijeme prolazi. Možda će vas izvući iz zone udobnosti. Možda je to nešto što vam dugo pada na pamet i napokon je vrijeme da djelujete. Što god bilo, nikada se ne bojte, jer sve dok pitanje shvaćate ozbiljno, nećete pogriješiti i propustiti ga.