Početna stranica » Iz Europe u “Europu”

Iz Europe u “Europu”

7 min

U povodu smrti Kofija Annana, bivšega glavnog tajnika UN-a, telegram sućuti u ime države BiH i u svoje osobno ime poslao je predsjedavajući Predsjedništava BiH Bakir Izetbegović. Druga su ga dva člana Predsjedništva Dragan Čović i Mladen Ivanić optužili za „zlouporabu pozicije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH”. U zajedničkom priopćenju istaknuli su da predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović ne može istupati uime cijele institucije ukoliko za to nema suglasnost druga dva člana, već isključivo kao bošnjački član Predsjedništva BiH. Dodali su da telegram „duboko zadire u domenu neprihvatljive političke kvalifikacije”. Odmah se oglasio gospodin Izetbegović saopćenjem u kojem navodi da je „potpuno nejasno što to u telegramu sućuti duboko zadire u domenu ‘neprihvatljive političke kvalifikacije’ i koju od neospornih činjenica Ivanić i Čović dovode u pitanje? Dovode li u pitanje da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, koji je presuđen pred Haškim tribunalom i Međunarodnim sudom pravde? Dovode li u pitanje da su UN vlastitu ‘zaštićenu’ zonu prepustile pokolju? Ili, da je sam Kofi Annan 1999. godine javno objavio izvinjenje zbog grešaka koje su UN počinile tijekom rata u BiH, posebno apostrofirajući Srebrenicu, za koju je kazao da će ‘vječno progoniti našu povijest?’” Na kraju saopćenja navodi se kako je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kazao istinu „i za to mu nije trebala bilo čija suglasnost. Istina se ne može promijeniti, ne smije se prešućivati, i od nje se nitko ne može ograditi”.

Evo nam još jednoga apsurda i to opet na račun muke i stradanja nedužnih ljudi u BiH. Dok nam sugrađani masovno odlaze u Europu, naši se politički predstavnici bave predstojećim izborima, koji se uvijek potvrde da su, po tko zna koji put, vođeni pod trostrukim motom: svi za jednoga – jednome sve. Apsurd je da iz Europe idemo u Europu, ali još uvijek pod tim pojmom podrazumijevamo uređene i prosperitetne države u kojima se zakon poštuje i u kojima postoji politička odgovornost. Prema ovim standardima, daleko smo mi od Europe. U prilog tome govore i ove, gotovo bismo mogli reći, izjave „zaraćenih strana”.

Neosporno je kako se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima. Nitko ne može osporiti da se UN uopće nisu snašle u proteklom ratu u BiH (ni u svim ratovima u svijetu) i kako je njihovo djelovanje izgledalo poput djeteta koje pokušava prohodati. Sporna je zaključna rečenica u kojoj se kaže da je „Bakir Izetbegović kazao istinu, i za to mu nije trebala bilo čija suglasnost”. Ako zakon propisuje da svatko od njih trojice mora imati suglasnost druga dva člana kada nastupa u ime države BiH, onda se moraju poštivati zakon i institucije pa i ovakve (ne)uređene države koja ne bi mogla imati budućnost čak ni u laboratorijskim uvjetima. Zato je treba mijenjati, tražiti bolje i funkcionalnije državno uređenje. A dok se to ne dogodi, treba poštivati njezine zakone i uređenje koje je, između ostalih, potpisao i sam Bakirov otac Alija. Ne mogu sami političari određivati kad im treba ili ne treba suglasnost druga dva konstitutivna naroda jer se onda ulazi u vrlo opasnu zonu naše multikulturalne, multinacionalne i mutlireligijske države multi-istina. A kako ta zona izgleda, iskusili smo prije nešto manje od 30 godina. Poštovani Predsjednici, molimo vas da nas ne vraćate u ona vremena koja mi nikad nikome ne bismo mogli čak ni poželjeti.

Obnova samostana

Kad već govorimo o suglasnostima i istinama s jedne strane i poštivanju zakona s druge strane, ovih se dana navršava nešto više od godinu dana otkako čekamo suglasnost načelnika općine Novo Sarajevo Nedžada Koldže, stranačkoga kolege gospodina Izetbegovića, da renoviramo preostalih 20 % našega samostana na Kovačićima u koji bi smjestili studente na studiju u Sarajevu. Neosporna je istina kako su fratri sagradili svoj samostan na svojoj zemlji i to još dok su na Grbavici i Pofalićima pasle krave. Ne može se prešutjeti komunistički zločin istjerivanja fratara iz vlastitoga doma kako bi ga oteli i nacionalizirali 1948. godine. Sve su to istine koje se ne mogu promijeniti, pa ipak još uvijek ne možemo dobiti ni dozvolu, a kamoli pomoć za obnovu. Kad se svedu pravne fraze u običan govor, načelnik Koldžo tumači kako ovih 20 % našega samostana nije pravno naš nego općinski što znači da je taj dio zgrade – općinski samostan. Teško se oteti dojmu da je riječ „apsurd” stopostotni bosanskohercegovački proizvod! Gospodin Izetbegović je u jednom intervju prošle godine poručio gospodinu Koldži da se potrudi i pronađe način „kako bi fratri renovirali svoju zgradu”. Uostalom, kao što se Općinsko vijeće Fojnice još 2013. godine potrudilo vratiti objekt Medrese Islamskoj zajednici BiH, koji je 1959. nacionaliziran i služio kao zgrada Općine Fojnica. Načelnik Koldžo to još uvijek nije učinio, pa se može zaključiti da ni njemu ne treba ničija suglasnost, i u tome kontekstu ni Bakirovo mišljenje. Kako se i u ovom slučaju radi o istini koju se ne može promijeniti, prešutjeti i od koje se ne može ograditi, onda ni mi ne bismo trebali tražiti ničiju suglasnost pa započeti s obnovom. A mi je i dalje tražimo i strpljivo čekamo dok nam propadaju i samostan i već osigurane donacije. Svjesni smo da ovakav zakon nije dobar, ali je još uvijek zakon. A zakonu je u naravi da ne trpi nikoga iznad sebe niti da se selektivno provodi. Ako trpi, onda to znači da ga uopće nema. A od bezakonja je bolji i loš zakon.

Par excellence

Kad se zagrle religija i politika, taj zagrljaj uvijek ide na štetu religije bez obzira o kojoj se radi jer su političari svake religije isti. U moru primjera najsvježiji je onaj turskoga predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji je, nakon što je turska valuta izgubila više od trećine svoje vrijednosti, nedavno izjavio: „Zapamtite, ako vi (SAD) imate dolare, onda mi imamo našeg Allaha.” Ne bih želio prosuđivati je li ova rečenica problematična za islam. To će ustvrditi i, ako bude trebalo, na to će reagirati islamski teolozi i vjerski službenici. Znam samo da ne bi baš lijepo zvučalo kad bi neki predsjednik kršćanske denominacije poručio, recimo, Njemačkoj: vi imate euro, mi imamo Boga. Zašto? Zato što iz kršćanske perspektive ovo dvoje jednostavno ne mogu ni u istu rečenicu, a kamoli ih smatrati ekvivalentima koji ravnopravno pariraju jedno drugom. „Bogu Božje, a caru carevo” – izričit je Isus u evanđeljima. S dobrim je razlogom to rekao, jer kad se ovo dvoje pomiješa (Bogu carevo, a caru Božje) i posije, ništa dobro ne izraste, osim licemjerstva i to onoga par excellence.

Ipak se kreće!

Početkom kolovoza mediji su izvijestili da je popucao i srušio se veliki podzid oko ulaza u tunel Pečuj na zeničkoj obilaznici Koridora 5C, gdje se već 4 godine gradi 6 kilometara ceste. Kako stvari stoje, gradit će se i petu godinu, osim ako je ne otvore pred listopadske izbore i odmah sutradan zatvore, s trokutastim znakom „radovi na cesti”. Zanimljivo je da u službenim saopćenjima s gradilišta nitko nije zabrinut zbog odrona. Razjasnili su da to nije potporni zid nego predusjek. Nisam relevantan, ali pojma nemam što je predusjek. Vjerojatno jedna vrsta potpornoga zida od kojega se očekuje da popuca i uruši se. Uglavnom, nema problema! Pa ni za sve češće poplave i odrone na već izgrađenoj autocesti.

Nije iznenađenje ako se dogode odroni i poplave na autocesti koja se brzo izgradi. Šok je kad se tako nešto dogodi na autocesti čijih se 90 kilometara gradilo petnaestak godina. Po svemu sudeći i to je prekratko vrijeme pa se produljuje jer u zadnje 4 godine nije otvoren ni metar autoceste. Tko će se, pobogu, mučiti izračunima, temeljitim ispitivanjima tla, stručnim analizama i alternativnim pravcima autoceste kad joj negdje konfiguracija tla ne pogoduje? Zašto bi netko gubio vrijeme i unaprijed izračunao gdje bi voda mogla poplaviti autocestu? Isplativije je prepustiti prirodi da ukaže na eventualne propuste u gradnji. Nakon njezina mišljenja i kritike, na cestu se postavi onaj već spomenuti trokutasti znak i – voilà! Opet netko ima posla i zarade. Eppur si muove!

(Svjetlo riječi, 2018)