Početna stranica » Imenom sam te zazvao

Imenom sam te zazvao

180 pregleda

U prošlom smo broju revije konstatirali da su danas brak i obitelj u krizi. Usprkos tomu, svjedoci smo fascinantne snage i upornosti ogromnoga broja ljudi koji brane svetost bračne i obiteljske zajednice. Bezrezervno se zalažu za očuvanje temeljne slike čovjeka i društva u vremenu koje svim sredstvima napada ne samo život nego sam izvor života. Zato su posebni ovi ljudi koji se ne boje izazova svoga vremena štiteći i njegujući sve ono u što su kršteni. A na stranu onaj jedinstveni i ispunjavajući osjećaj kojim uvijek mogu sebi pogledati u oči i reći: kada je to trebalo, nisam se skrivao, bježao i uzmicao. Bio sam pozvan i odazvao sam se!

U istom kontekstu krize možemo govoriti i o duhovnim zvanjima. Općenito su naša svećenička i redovnička sjemeništa i bogoslovije prazniji nego što smo mi stariji mogli i zamisliti. Mnogo je razloga za takvo stanje. Svijet se mijenja. Danas više nego ikada čovjek se nemilosrdno bombardira porukama kako je gospodar svoga života, sebi samome najvažniji i da je jedina svrha života usrećivati samoga sebe. Nakon što je stvorena potražnja, sustavno se radi na ponudi, pa mu se prodaju ideologije koje imaju isti učinak kao i droga: stvaraju ovisnost koja razgrađuje, zatire i ubija. Pa ipak i u ovakvom svijetu i vremenu još uvijek postoji velik broj muškaraca i žena koji ne gledaju svijet kakav jest, nego ga mijenjaju i čine onakvim kakav bi trebao biti. I svijet i život su od Boga i Bogu pripadaju pa ga oplemenjuju živeći za druge i s drugima. Čovjek sebe može voljeti jedino u drugome. Zato se nisu pravili gluhi nego su se odazvali kada ih je Bog zovnuo i poslao da baš ovaj svijet učine mjestom Njegova kraljevstva.

„Zvanje je doista blago koje Bog usadi u srca pojedinih ljudi koje On izabere i pozove da ga slijede posebnim životom. Ovo blago koje se mora otkriti i iznijeti na svjetlo nije stvoreno da bi „obogatilo” samo jednu osobu. Onaj tko je pozvan na služenje nije „gospodar” svoga zvanja, nego zapravo poslužitelj dara koji mu je Bog povjerio na dobro cijeloga naroda, štoviše svih ljudi, čak i onih koji su odlutali od življenja svoje vjere ili ne ispovijedaju vjeru u Krista.” (Audijencija s Plenarnim zborom Kongregacije za kler)

„Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: „Evo me, mene pošalji!” (Iz 6,1-8)